Zašto afektivni dodir predstavlja lek, ali samo ako razumemo biologiju onoga koga dodirujemo
U prethodnim kolumnama govorili smo o tome kako pas vidi svet, kako ga čuje i kako ga miriše. Svako od tih čula predstavlja jedan kanal kroz koji nervni sistem prikuplja informacije iz spoljašnjeg sveta i na osnovu njih pokušava da održi ono što biologija naziva homeostazom, unutrašnjom ravnotežom organizma. Međutim, postoji jedno čulo koje se razlikuje od svih ostalih.
Za razliku od vida, sluha ili mirisa, dodir nije nešto što dolazi iz daljine. Dodir zahteva prisustvo. Zahteva blizinu. Zahteva odnos. Upravo zbog toga nijedno drugo čulo nema toliko snažan uticaj na razvoj poverenja između psa i čoveka, ali isto tako nijedno drugo čulo nema toliku sposobnost da naruši taj odnos kada ne razumemo biologiju organizma koji dodirujemo.
Možda upravo zbog toga ljudi dodir smatraju najjednostavnijim izrazom ljubavi. Kada ugledamo štene, gotovo instinktivno pružamo ruku da ga pomazimo. Kada se vratimo kući, prvo što uradimo jeste da zagrlimo svog psa. Kada želimo da ga utešimo, dodirujemo ga. Kada želimo da pokažemo privrženost, dodirujemo ga. Kada želimo da umirimo sebe, ponovo ga dodirujemo.
Retko se, međutim, zapitamo jednu veoma važnu stvar. Da li tog trenutka dodir zaista služi psu ili služi nama? Da li je potreba za fizičkim kontaktom potreba psa ili potreba čoveka? Odgovor nije jednostavan, jer je dodir jedan od retkih jezika koje dele gotovo sva živa bića. Međutim, kao i svaki drugi jezik, on ima svoja pravila. Problem nastaje kada govorimo svojim jezikom, a očekujemo da nas druga vrsta razume bez greške.
Mozak na površini tela: Kako koža prima informacije
Koža je najveći organ tela. Kod psa ona ne predstavlja samo zaštitni omotač koji odvaja unutrašnjost organizma od spoljašnjeg sveta. Ona predstavlja jedan od najsloženijih senzorskih sistema u prirodi. U svakom kvadratnom centimetru kože nalaze se hiljade receptora sposobnih da registruju pritisak, vibracije, temperaturu, istezanje, bol i najfinije moguće dodire. Svaki od tih receptora povezan je sa nervnim vlaknima koja informacije šalju prema kičmenoj moždini, a zatim prema mozgu. Drugim rečima, svaki dodir ostavlja trag u nervnom sistemu. Nijedan dodir nije neutralan. Organizam ga ili prepoznaje kao nešto što doprinosi osećaju sigurnosti ili kao informaciju koja zahteva povećanu pažnju i pripremu za reakciju.
Neurofiziologija komunikacije: Kada afektivni dodir počinje na koži
Poslednjih decenija neurofiziologija je počela mnogo ozbiljnije da proučava ono što nazivamo afektivnim dodirom. Otkrivena su posebna nervna vlakna, poznata kao C-taktilna vlakna, koja ne reaguju na snažan pritisak ili bol, već upravo na spor, nežan i predvidiv dodir. Kada se aktiviraju, informacije koje prenose ne završavaju prvenstveno u delovima mozga zaduženim for precizno određivanje mesta dodira, već u centrima koji učestvuju u obradi emocija, osećaja sigurnosti i socijalne povezanosti. Drugim rečima, biologija razlikuje dodir koji prenosi informaciju od dodira koji prenosi odnos. Upravo zbog toga afektivni dodir zahteva da razumemo kako ga svesno usmeravamo, kojom brzinom, kojim intenzitetom i u kakvom emocionalnom stanju to činimo.
Većina vlasnika veruje da je svaki dodir izraz ljubavi. Međutim, nervni sistem psa ne procenjuje naše namere. On procenjuje ono što oseća. Zamislite osobu koja vam priđe s najboljom namerom, ali vas snažno zgrabi za ramena dok ste uplašeni ili duboko zamišljeni. Njena namera možda jeste bila dobra, ali će vaš organizam ipak reagovati na iznenadni dodir. Isto se događa i kod pasa. Dodir koji dolazi neočekivano, koji je grub, brz ili nametnut može aktivirati potpuno drugačije neurofiziološke procese od dodira koji organizam prepoznaje kao bezbedan. Ljubav čoveka nije dovoljna da bi dodir bio prijatan. Potrebno je da ga i nervni sistem psa prepozna kao takvog.
Ovo postaje posebno važno kada govorimo o štencima. Tokom prvih nedelja života nervni sistem prolazi kroz period izuzetne plastičnosti. Svaki dodir koji štene doživi postaje deo njegovog budućeg razumevanja sveta. Nežni dodiri majke dok čisti svoje mladunce nisu slučajni. Oni imaju važnu biološku funkciju. Pored održavanja higijene, takvi dodiri učestvuju u sazrevanju nervnog sistema, regulaciji telesne temperature, uspostavljanju osećaja sigurnosti i razvoju socijalne povezanosti. Priroda nije odvojila dodir od preživljavanja. Naprotiv, učinila ga je jednim od osnovnih alata pomoću kojih organizam uči da li je svet bezbedno mesto.
KNJIGA O KOJOJ SE GOVORI – NADMUDRIVANJE ĐAVOLA
Knjiga koja izaziva. Knjiga koja inspiriše. Knjiga koja se ne zaboravlja.
Kada ljubav postane izvor stresa: Ignorisanje signala psa
Ovde dolazimo do jedne od najvećih zabluda savremenog odnosa čoveka i psa. Ljudi veoma često procenjuju kvalitet dodira prema sopstvenom osećaju, a ne prema načinu na koji ga doživljava organizam psa. Kada nama prija snažan zagrljaj, pretpostavljamo da mora prijati i njemu. Kada nama prija da nas neko tapše po glavi ili snažno zagrli, očekujemo da će pas isti taj dodir doživeti kao izraz ljubavi. Međutim, priroda nije razvijala nervni sistem psa da razume ljudske običaje. Razvijala ga je da prepozna sigurnost, predvidivost i odsustvo opasnosti.
Upravo zato mnogi psi veoma jasno pokazuju da im određeni afektivni dodir u tom obliku nije prijatan. Okreću glavu, sklanjaju pogled, zatežu mišiće lica, spuštaju uši, oblizuju njušku ili pokušavaju da se udalje. Problem nije u tome što ti signali ne postoje. Problem je što ih mi veoma često nazivamo poslušnošću, strpljenjem ili dobrom naravi, umesto da ih prepoznamo kao pokušaj psa da kulturno kaže kako mu nešto nije prijatno.
Nažalost, ovu grešku najčešće pravimo upravo iz ljubavi. Dete koje zagrli psa toliko jako da mu gotovo ograniči disanje nije želelo da ga povredi. Želelo je da pokaže ljubav. Odrasla osoba koja neprestano mazi psa po glavi dok se on okreće od nje takođe nije imala lošu nameru. Želela je kontakt. Međutim, biologija ne procenjuje naše namere. Nervni sistem reaguje na informacije koje prima. Upravo zbog toga možemo voleti psa više od svega na svetu, a da mu istovremeno svakodnevno šaljemo informacije koje njegov organizam doživljava kao neprijatne ili preplavljujuće. Ljubav bez razumevanja biologije ponekad postaje jedan od najvećih izvora stresa, upravo zato što nikada ne preispitujemo sopstveno ponašanje.
Metode oporavka: Pravilno usmeren afektivni dodir
Tokom svog profesionalnog rada imao sam priliku da upoznam i primenjujem različite metode rada sa psima, a jedna od njih bila je i Tellington TTouch metoda, koju je razvila Linda Tellington-Jones. Bez obzira na različita mišljenja o pojedinim teorijskim objašnjenjima ove metode, jedno zapažanje ostalo je dosledno tokom svih godina mog rada. Kada je dodir spor, predvidiv, nežan i usmeren sa punom pažnjom na reakcije psa, veoma često dolazi do promena koje prevazilaze samu kožu. Pas počinje sporije da diše, opada napetost mišića, telo postaje mekše, pogled mirniji, a čitav organizam kao da prelazi iz stanja stalne pripravnosti u stanje veće sigurnosti. Danas znamo da nežan afektivni dodir može doprineti aktivaciji parasimpatičkog dela autonomnog nervnog sistema, sistema koji učestvuje u odmoru, oporavku i obnavljanju organizma. Upravo zato nije važno samo da li dodirujemo psa. Važno je kako ga dodirujemo i u kakvom emocionalnom stanju to činimo.
Jezik koji je postojao pre svih reči: Moć sigurnog pritiska
Upravo zato nije slučajno što su se poslednjih godina pojavile kompresione kabanice i prsluci namenjeni psima koji pate od straha tokom grmljavine, vatrometa ili drugih intenzivnih zvukova. Njihov cilj nije da zaustave buku, već da kroz blag, ravnomeran i predvidiv pritisak na telo pruže nervnom sistemu dodatne informacije koje kod pojedinih pasa mogu doprineti osećaju veće stabilnosti i sigurnosti. Sličan princip koristi se i kod nekih ljudi koji pronalaze utehu u zagrljaju ili pokrivaču sa opterećenjem.
Kada je organizam preplavljen stresom, pažljivo strukturisan afektivni dodir često predstavlja razumljiviji jezik od bilo koje izgovorene reči. Pas ne razume naše objašnjenje da će grmljavina uskoro proći, ali veoma dobro razume kada kroz dodir oseti da nije sam. Upravo zbog toga će u trenucima najvećeg straha mnogim psima mnogo više značiti miran zagrljaj, nežan kontakt ili osećaj sigurnog pritiska na telo nego stotine reči kojima pokušavamo da ih utešimo. Pre nego što je čovek naučio da govori, priroda je stvorila jezik dodira, i čini se da upravo tim jezikom nervni sistem govori najtečnije.
Kada ignorišemo suptilne signale tela, naš izraz ljubavi za psa postaje izvor stresa.
Neuroplastičnost i sećanje tela: Da li mozak može da zaboravi?
Još jedna fascinantna osobina kože jeste činjenica da ona nikada ne komunicira samo sa spoljašnjim svetom. Svaki dodir predstavlja dvosmerni razgovor između kože i mozga. Mozak neprestano upoređuje informacije koje dolaze iz kože sa prethodnim iskustvima i na osnovu toga procenjuje da li treba da poveća napetost ili da dozvoli opuštanje. Ako je organizam godinama učio da određeni dodir prethodi neprijatnom iskustvu, dovoljno je svega nekoliko sekundi da se aktiviraju stari neuronski putevi. Isto tako, ako kroz stotine novih iskustava pas nauči da svesni afektivni dodir dosledno znači sigurnost, nervni sistem će postepeno početi da gradi nove obrasce. Upravo u tome leži prava snaga neuroplastičnosti. Ne brišemo prošlost. Gradimo novu budućnost.
Zato danas mnogo više razmišljam o tome kako prilazim psu nego koliko dugo ga mazim. Nekada nekoliko sekundi pažljivog dodira vredi više od deset minuta nesvesnog maženja. Pas ne broji koliko puta smo ga dodirnuli. Njegov nervni sistem pamti kako se osećao dok smo ga dodirivali. To je razlika koju veoma često zaboravljamo. Ljudi pamte događaje. Psi mnogo češće pamte telesna stanja. Upravo zbog toga naš dodir ostaje zapisan mnogo dublje nego što možemo da zamislimo.
Mazite svog psa, ali naučite njegov jezik
Kada sve ovo razumemo, postaje jasno da dodir nikada nije samo dodir. On je informacija. On je iskustvo. On je biologija. Svaki put kada položimo ruku na telo psa, mi ulazimo u razgovor sa njegovim nervnim sistemom. Pitanje nije da li će organizam odgovoriti. On će odgovoriti svaki put. Jedino je pitanje kakav odgovor ćemo izazvati. Hoćemo li povećati osećaj sigurnosti ili napetosti? Hoćemo li pomoći organizmu da se približi homeostazi ili ćemo ga, potpuno nesvesno, udaljiti od nje?
Možda je upravo zato najveća lekcija ove kolumne veoma jednostavna. Mazite svog psa. Mazite ga često. Mazite ga nežno. Mazite ga prisutno. Ali pre nego što pružite ruku, zastanite na trenutak i zapitajte se da li to radite zato što je afektivni dodir u tom trenutku potreban njemu ili zato što je potreban vama. Prava ljubav ne meri se količinom dodira koju pružamo. Ona se meri sposobnošću da razumemo kako drugo biće taj dodir doživljava. Tek tada dodir prestaje da bude izraz naše potrebe za ljubavlju i postaje dar koji drugom biću donosi mir, sigurnost i poverenje. Mislim da upravo u tom trenutku prestajemo da budemo samo vlasnici pasa i postajemo njihovi istinski čuvari.
Članak je prvobitno objavljen kao kolumna na portaluSvet Plus
Saznajte i na koji način hemijska informacija i mirisiu vašem domu mogu uticati na ponašanje životinje. Kada se pravilno kombinuju umirujuće okruženje i svesni afektivni dodir, nervni sistem psa dobija jasne signale bezbednosti. Pogledajte kako adekvatan afektivni dodir i poštovanje bioloških granica psa transformišu vašu svakodnevnu komunikaciju.
Pridružite se Viber grupi Pure Love and Harmonyi počni da kuvaš za svog ljubimca, podeli svoje iskustvo, pitaj za savet…
Kako je hemijska informacija postala skriveno oružje protiv naših ljubimaca
Kada uđemo u svoj dom i kažemo: „Kako lepo miriše“, gotovo nikada ne razmišljamo o dubini onoga što smo zapravo doživeli. Za ljude je miris mnogo više od hemije. On predstavlja osećaj čistoće, topline doma, pripadnosti i sigurnosti. Miris sveže opranog veša, kolača koji se pekao nedeljom ili parfema osobe koju volimo može u nama probuditi uspomene koje smo odavno zaboravili. Naš mozak je tokom života naučio da određene mirise povezuje sa ljubavlju, porodicom i mestima na kojima smo se osećali zaštićeno. Možda upravo zato toliko ulažemo u mirisne sveće, osveživače vazduha, difuzere eteričnih ulja, omekšivače, parfeme i bezbroj drugih proizvoda. Ne kupujemo ih samo zato da bi naš dom lepše mirisao. Kupujemo ih zato što nesvesno pokušavamo da ponovo stvorimo osećaj sigurnosti za kojim mnogi od nas čeznu.
Međutim, vrlo retko sebi postavimo jedno mnogo važnije pitanje. Kako miriše dom u kojem živi pas?
Svet mirisa: Različita hemijska stvarnost čoveka i psa
Na prvi pogled ovo pitanje deluje gotovo besmisleno. Većina ljudi pretpostavlja da pas jednostavno oseća iste mirise kao i čovek, samo malo intenzivnije. Istina je potpuno drugačija. Pas ne živi u istom svetu mirisa u kojem živimo mi.
Zapravo, može se reći da čovek i pas ne dele istu hemijsku stvarnost. Ono što je za nas jedva primetna aroma, za psa predstavlja složenu strukturu u kojoj je svaka hemijska informacija sastavljena od hiljada različitih molekula. Ono što mi nazivamo mirisom zapravo je mešavina isparljivih hemijskih jedinjenja koja ulaze u organizam kroz nosnu šupljinu. Za čoveka su to uglavnom prijatni ili neprijatni utisci. Za psa su to informacije od kojih zavisi razumevanje sveta.
Tokom miliona godina evolucije priroda nije razvijala čulo mirisa da bi organizmi uživali u aromama. Razvijala ga je da bi mogli da prežive. Miris je za psa oduvek predstavljao način da otkrije hranu, pronađe partnera, prepozna teritoriju, proceni zdravstveno stanje druge životinje, registruje stres, strah ili prisustvo opasnosti. Pre nego što nešto vidi ili čuje, pas će to često prvo osetiti. Upravo zato njegov nos nije samo organ za disanje. On predstavlja jedan od najsloženijih bioloških sistema za prikupljanje informacija koji je priroda ikada razvila.
Anatomija njuške: Instrument stvoren za dešifrovanje okruženja
Čovek u proseku raspolaže sa oko šest miliona olfaktornih receptora, dok pas, u zavisnosti od građe njuške, može imati od oko 125 miliona do čak 300 miliona receptora za miris. Međutim, priča o psećem njuhu ne završava se samo brojem receptora. Ona počinje mnogo dublje, u samoj arhitekturi pseće glave. Njuška psa nije samo estetska ili rasna karakteristika, već prostor u kojem se vazduh usmerava, filtrira, usporava i razdvaja kroz složene strukture nosne šupljine. Unutar nje nalaze se koštane strukture poznate kao nosne školjke, odnosno turbinati, preko kojih se prostire olfaktorni epitel. Kod čoveka je taj sistem relativno mali i jednostavan, dok je kod psa višestruko razvijeniji, složeniji i prilagođen obradi ogromne količine mirisnih informacija. Zbog toga pas ne „miriše“ svet kao čovek. On ga razlaže, sortira, upoređuje i čita.
Zanimljivo je da je čovek kroz selektivni uzgoj, posebno kod pasa tragača, goniča i lovačkih pasa, dodatno manipulisao telom psa kako bi pojačao dominaciju čula mirisa. Duge spuštene uši kod rasa koje prate krvni trag ili trag divljači nisu nastale samo zato da bi pas izgledao prepoznatljivo. One tokom kretanja blizu zemlje pomažu da se mirisni molekuli podižu, zadržavaju i usmeravaju prema nosu, dok nabori kože i taktilne dlake oko njuške dodatno učestvuju u registrovanju vazdušnih strujanja, dodira i promena u prostoru neposredno ispred nosa. Drugim rečima, kod takvih pasa telo je gotovo pretvoreno u instrument za miris. Čovek je generacijama selektovao pse kod kojih je čulo njuha postajalo dominantnije od mnogih drugih čula, ne zato što je pas „hteo“ da postane tragač, već zato što smo mi oblikovali njegovu anatomiju u pravcu koji nama odgovara.
Upravo zato, kada govorimo o mirisu, ne govorimo samo o nosu. Govorimo o čitavom sistemu. Govorimo o njušci, nosnim školjkama, olfaktornom epitelu, receptorima, vomeronazalnom organu, taktilnim dlakama, obliku glave, načinu disanja i načinu na koji mozak obrađuje hemijske informacije. Kod pasa sa dužom njuškom postoji više prostora za složene mirisne strukture nego kod čoveka, a kod nekih linija i rasa ta sposobnost može biti izrazito pojačana. Procene osetljivosti psećeg njuha variraju, ali se često navodi da psi određene mirise mogu registrovati hiljadama, pa čak i desetinama hiljada puta bolje od čoveka, u zavisnosti od vrste mirisa, anatomije psa i uslova u kojima se miris nalazi. To ne znači da pas samo „jače“ oseća miris. To znači da živi u sloju stvarnosti koji je čoveku gotovo potpuno nevidljiv.
Zidovi koji govore: Kako pas čita istoriju našeg doma
Možda upravo zato nikada nećeemo razumeti ponašanje pasa ako svet budemo posmatrali isključivo ljudskim čulima. Čovek ulazi u prostoriju i vidi nameštaj. Pas ulazi u istu prostoriju i čita istoriju svega što se u njoj dogodilo. Za njega pod nije samo pod. On predstavlja mapu tragova svih koji su njime prošli. Sofa nije komad nameštaja. Ona je zbir mirisnih informacija ljudi, životinja, hrane, emocija i događaja koji su se na njoj odigrali. Svaki molekul nosi određenu priču, a nervni sistem psa neprestano pokušava da te priče poveže u smislenu celinu.
Problem nastaje onda kada čovek odluči da prirodu zameni hemijom. Savremeni dom postao je jedno od hemijski najzasićenijih okruženja u kojem pas može živeti. Mirisne sveće ispuštaju isparljiva organska jedinjenja. Osveživači vazduha dodaju nove slojeve sintetičkih aroma. Parfemi, dezodoransi, sredstva za čišćenje, omekšivači za veš i brojni kozmetički proizvodi svakodnevno menjaju hemijski sastav vazduha koji pas udiše. Čovek često kaže da mu kuća miriše na čisto. Pas ulazi u isti prostor i suočava se sa hemijskim pejzažom kakav u prirodi nikada nije postojao.
Ovo nije pitanje toga da li su svi ti proizvodi dobri ili loši. Ovo je pitanje biologije. Svaki molekul koji uđe u organizam mora biti prepoznat, obrađen i, ukoliko nije iskorišćen, uklonjen. Organizam ne poseduje posebnu kategoriju za „miris sveće“, „parfem“ ili „osveživač vazduha“. Za ćelije jetre i drugih organa to su hemijska jedinjenja koja zahtevaju obradu. Što je njihov broj veći, to je veće i fiziološko opterećenje sistema koji održavaju unutrašnju ravnotežu organizma. Homeostaza nikada nije besplatna. Svaka adaptacija ima svoju energetsku cenu.
Sintetičke arome u savremenom domu brišu prirodne tragove koje pas pokušava da pročita.
Brisanje realnosti: Kada hemijska informacija zameni prirodu
Još jedan paradoks savremenog života ogleda se u tome što smo prirodne mirise gotovo potpuno uklonili iz života pasa. Kada operemo pod snažnim hemijskim sredstvom, kada poprskamo stan mirisnim sprejem ili kada intenzivnim parfemom prekrijemo sopstveni miris, mi ne dodajemo samo novu aromu. Mi brišemo informacije koje su do tada postojale. Za čoveka je to prijatan osećaj svežine. Za psa je to kao da je neko izbrisao deo sveta koji je do malopre umeo da pročita. Zamislite da svakog jutra otvorite knjigu svog života, a da je neko tokom noći obrisao pola stranica. Upravo tako izgleda svet psa kada prirodne hemijske informacije zamenimo sintetičkim.
Jedna od najfascinantnijih sposobnosti psećeg njuha jeste njegova mogućnost da registruje promene u hemiji ljudskog tela koje prate različita emocionalna stanja. Kada čovek doživi stres, njegov nervni sistem aktivira simpatički deo autonomnog nervnog sistema i započinje čitav niz fizioloških promena. U krvotok se oslobađaju hormoni poput adrenalina i kortizola, ubrzava se rad srca, menja se obrazac disanja, a znojne i lojne žlezde počinju da izlučuju drugačiji sastav hemijskih jedinjenja. Iako čovek te promene gotovo nikada ne može da oseti, za psa one predstavljaju potpuno novu hemijsku informaciju. Miris našeg tela više nije isti. Pas ne miriše „stres“ kao emociju. On miriše biohemijske promene koje stres proizvodi u našem organizmu.
Upravo zbog toga nije retkost da pas počne da se ponaša drugačije mnogo pre nego što čovek postane svestan sopstvene napetosti. Dok mi još uvek pokušavamo da zadržimo osmeh na licu i ubedimo sebe da je sve u redu, naš organizam već šalje sasvim drugačiju poruku. Za psa ne postoji razlika između onoga što govorimo i onoga što naše telo emituje. Njegov nos registruje ono što naša biologija ne može da sakrije.
Koliko često kažemo da pas „oseća“ naše emocije. Mnogo je adekvatnije reći da ih pas najpre miriše, a tek onda svaka nova hemijska informacija u njegovom nervnom sistemu dobija svoje pravo značenje. Drugim rečima, ono što čovek naziva intuicijom psa vrlo često predstavlja vrhunsku sposobnost njegovog njuha da registruje biohemijske promene koje prate naše emocionalno stanje.
Saša ne postiže sve, a retki su oni koji poznaju priručnik dovoljno dobro za konsultacije. Luka je odrastao uz Sašu, pse i priručnik, pa sada kreće u novu misiju.
Luka nudi 3h konsultacija kod vas. Jedna uplata donosi doživotnu pomoć. Uz beskompromisnu promociju Saša Riess formule i filozofije, Luka je tu za vas.
📞 Kontaktirajte ga na 065-317-0390.
Ljubav kao odgovornost prema biološkoj stvarnosti
Možda će nekome ovo zvučati kao preterivanje. Međutim, dovoljno je postaviti jedno jednostavno pitanje. Zašto pretpostavljamo da ono što je prijatno našem nosu mora biti prijatno i nosu životinje koja raspolaže sa gotovo pedeset puta više receptora za miris? Zašto polazimo od ideje da pas svet doživljava na isti način kao čovek, kada biologija već decenijama pokazuje da je upravo čulo mirisa ono po čemu se najviše razlikujemo? Možda odgovor leži u našoj urođenoj sklonosti da druge vrste posmatramo kroz sopstvena čula. Problem je u tome što pas nije čovek sa četiri noge. Pas je vrsta čija je percepcija sveta oblikovana potpuno drugačijom evolutivnom pričom.
Kada odlučimo da u svoj dom unesemo još jedan novi miris, možda bi trebalo da se zapitamo da li to radimo zbog sebe ili zbog psa. Ako je odgovor da to radimo zbog sebe, onda sledeće pitanje postaje mnogo važnije: da li smo spremni da prihvatimo činjenicu da svaka naša odluka postaje deo biološke stvarnosti bića koje sa nama deli život? Govorimo o psu za kojeg često tvrdimo da ga volimo više od svega, ponekad čak više nego roditelje ili prijatelje, u svetu u kojem je savremena usamljenost postala gotovo normalno stanje. Ako je to zaista ljubav, onda ona ne može biti samo emocija. Mora postati i odgovornost.
Članak je prvobitno objavljen kao kolumna na portalu Svet Plus
Pročitajte i prethodnu kolumnu o tome kako čulo sluha kod pasa i zvučne asocijacije utiču na njihovo ponašanje. Saznajte na koji način hemijska informacija i zvukovi zajedno oblikuju svet u kojem vaš ljubimac živi, i kako stabilna hemijska informacija u vašem domu može poboljšati vaš međusobni odnos.
Uvećana prostata kod nekastriranih mužjaka je čest problem, posebno kod starijih pasa. Kod mnogih pasa radi se o benignom uvećanju prostate koje nastaje pod uticajem hormona. Takvo stanje može izazvati kapanje krvi iz polnog organa, krv u urinu, češće mokrenje, napinjanje pri mokrenju, otežanu stolicu, zatvor, spljoštenu stolicu, nelagodnost u karlici, ukočen hod ili bol u donjem delu leđa. Kod nekih pasa simptomi se pojave naglo, kod nekih dolaze i prolaze, a kod nekih vlasnik prvo primeti samo tragove krvi, iako se pas inače ponaša potpuno normalno.
Ovaj protokol je namenjen kao alternativni, holistički pristup podrške psu koji ostaje nekastriran. Cilj nije da se telo psa nasilno utiša, već da se smanji upala, olakša mokrenje i stolica, podrži digestivni trakt, jetra, hormonska ravnoteža i opšte stanje organizma. Pas se u ovom procesu mora pažljivo pratiti, jer prostata nije izolovan organ. Ona je deo šire slike: hormona, creva, imuniteta, jetre, stresa, kretanja, ishrane i starosti psa.
Osnovno razumevanje prostate
Prostata je žlezda koja se nalazi blizu mokraćne cevi i rektuma. Kada se uveća, može pritiskati mokraćne puteve i creva. Zbog toga pas može češće mokriti, imati tanji mlaz urina, napinjati se, kapati krv ili imati problem sa stolicom. Kod nekih pasa se krv pojavi na početku ili kraju mokrenja, kod nekih kaplje iz polnog organa nezavisno od mokrenja, a kod nekih se vidi samo povremeno.
Kod nekastriranih mužjaka prostata je pod snažnim uticajem testosterona i njegovih metabolita. Zato se sa godinama kod mnogih pasa prostata prirodno uvećava. Međutim, problem nastaje kada to uvećanje počne da pravi simptome, upalu, infekciju, pritisak ili bol. Kada telo traži pažnju, ali ne mora svaki put odgovor biti automatska kastracija. Kod nekih pasa moguće je raditi na podršci organizmu, smanjenju inflamacije i boljem upravljanju stanjem, posebno ako pas mokri normalno, jede, ima energiju i nema znakove akutnog bola.
Kada se ovaj protokol može primenjivati
Ovaj protokol ima smisla kod psa koji je stabilan, jede, pije vodu, mokri, ima normalnu ili blago otežanu stolicu, nema temperaturu, ne deluje slomljeno i nema jak bol. Posebno je koristan kod pasa kod kojih se povremeno javlja kapanje krvi, kod pasa koji su već reagovali na terapiju, ali se želi podržati telo da se problem ne vraća, i kod vlasnika koji ne žele kastraciju kao prvi izbor.
Ovaj protokol nije za situacije u kojima pas ne može da mokri, pokušava da mokri a urin ne izlazi, ima jak bol, temperaturu, povraća, ne jede, deluje veoma slabo, ima gnojni iscedak, veliki otok, jak neprijatan miris ili mnogo krvi. Tada se ne čeka, jer zapušenje mokraće i jaka infekcija mogu brzo postati ozbiljan problem.
Glavni ciljevi protokola
Prvi cilj je smanjiti upalno opterećenje tela. Drugi cilj je olakšati mokrenje i sprečiti zadržavanje urina. Treći cilj je obezbediti mekanu, redovnu stolicu bez napinjanja. Četvrti cilj je podržati crevni mikrobiom, jer imunitet i inflamacija u velikoj meri zavise od digestivnog traktu. Peti cilj je podržati jetru, jer jetra učestvuje u metabolizmu hormona i eliminaciji upalnih produkata. Šesti cilj je smanjiti stres, hemijsko opterećenje i fizičku napetost u karlici.
Ovo nije protokol brzog gašenja simptoma. Ovo je protokol vraćanja tela u stabilnije stanje.
Knjiga koja izaziva. Knjiga koja inspiriše. Knjiga koja se ne zaboravlja.
Ishrana kao osnova protokola
Kod psa sa uvećanom prostatom ishrana mora biti jednostavna, sveža, lako svarljiva i protivupalna. Cilj je smanjiti hranu koja podstiče inflamaciju, zadržavanje vode, zatvor, gasove i opterećenje digestivnog trakta. Suva hrana bogata skrobom, jeftine poslastice, hleb, testenina, kukuruz, pšenica, soja, velike količine pirinča, krompir, slatki krompir, mlečni proizvodi, dimljene grickalice i industrijski proizvodi sa veštačkim aromama mogu dodatno opterećivati telo.
Idealno je uvesti jednostavan obrok od kvalitetnog proteina koji pas dobro podnosi. To može biti ćuretina, jagnjetina, riba, govedina, kunić ili drugi protein koji u istoriji psa nije pravio problem. Uz protein se dodaje blago kuvano povrće koje podržava stolicu i creva, kao što su tikvica, bundeva, zelena boranija, blitva, brokoli ili šargarepa u umerenoj količini. Hrana treba da bude stabilna najmanje 6 do 8 nedelja, bez stalnog menjanja, jer telo ne može da se smiri ako svakih nekoliko dana dobija novi stimulans.
Ako pas jede granule i vlasnik ne može odmah preći na svežu hranu, onda treba smanjiti dodatne skrobne poslastice i birati čistije obroke uz dodatak sveže, kuvane hrane. Cilj nije perfekcija preko noći, već smanjenje ukupnog zapaljenskog opterećenja.
Podrška stolici i crevima
Kod uvećane prostate stolica je izuzetno važna. Kada je prostata uvećana, ona može pritiskati rektum. Ako je stolica tvrda, pas se napinje, a napinjanje dodatno opterećuje karlicu i prostatu. Zato stolica treba da bude mekana, ali formirana. Ne vodena, ne tvrda, ne suva, ne bolna.
Mala količina kuvane bundeve može pomoći mnogim psima. Kuvana tikvica je blaga i često dobro podnošljiva. Kod nekih pasa može se koristiti chia gel u maloj količini, ali se uvodi oprezno. Psyllium može pomoći kod zatvora, ali mora ići uz dovoljno vode, jer bez vode može pogoršati problem. Sve što se uvodi, uvodi se jedno po jedno, u maloj količini, da bi se videlo kako pas reaguje.
Probiotik za pse može biti važan deo protokola, posebno ako je pas primao antibiotike, ima gasove, promenljivu stolicu, alergije, probleme sa kožom ili istoriju digestivnih smetnji. Dobar mikrobiom ne rešava prostatu direktno, ali pomaže telu da bolje reguliše inflamaciju.
Supa od kostiju
Supa od kostiju može biti nežna podrška digestivnom traktu, zglobovima, oporavku i opštem stanju psa. Ona nije lek za prostatu, ali može biti deo šireg protokola jer podržava crevnu sluzokožu i daje telu lako svarljive hranljive materije.
Priprema se bez luka, belog luka, soli, bibera i začina. Nakon kuvanja sve kosti se uklanjaju i psu se daje samo tečni ili želatinasti deo. Kod starijih pasa najbolje je da se supa ohladi i da se masnoća sa vrha ukloni. Počinje se sa malom količinom: kašičica do dve za malog psa, supena kašika za srednjeg psa, nekoliko kašika za velikog psa. Ako stolica postane mekana ili masna, količina se smanjuje.
Kod pasa koji su imali pankreatitis ili ne podnose masno, supa mora biti potpuno odmašćena ili se preskače.
Protivupalna i lako svarljiva sveža hrana predstavlja osnovu uspešnog kućnog protokola.
Voda i mokrenje
Pas sa uvećanom prostatom mora imati stalno dostupnu svežu vodu. Ne treba smanjivati vodu zato što pas često mokri. Koncentrovan urin može dodatno iritirati mokraćne puteve i pogoršati nelagodnost.
Bolje je organizovati više kraćih izlazaka tokom dana. Stariji pas sa prostatom često bolje funkcioniše kada može da mokri 4 do 5 puta dnevno, umesto da dugo zadržava urin. Važno je pratiti mlaz urina. Ako je mlaz normalan, to je dobar znak. Ako postaje tanak, isprekidan, ako pas stoji dugo i napinje se, ako izlazi samo par kapi ili ako mokrenje postaje bolno, stanje se mora shvatiti ozbiljno.
Prirodna podrška prostati
Kod uvećane prostate često se koriste prirodni dodaci koji podržavaju hormonsku ravnotežu i smanjuju upalu. Najčešće se pominju saw palmetto, kopriva, beta-sitosterol, omega 3 masne kiseline, antioksidansi, cink i biljni preparati namenjeni prostati. Ipak, kod pasa ne treba koristiti ljudske doze i ne treba nasumično kombinovati više preparata odjednom.
Najmudrije je početi jednostavno. Omega 3 masne kiseline iz kvalitetnog ribljeg ulja mogu biti dobra protivupalna podrška. Probiotik može biti druga osnova. Zatim se, po potrebi, može dodata preparat za prostatu formulisan baš za pse. Kod pasa koji imaju krvarenje treba biti oprezan sa svim dodacima koji mogu uticati na zgrušavanje krvi.
Saw palmetto se često koristi u prirodnim protokolima za prostatu jer se smatra da utiče na metabolizam hormona povezanih sa rastom prostate. Kopriva se tradicionalno koristi kao podrška mokraćnim putevima i prostati. Beta-sitosterol se koristi kao biljna podrška kod problema prostate. Ali sve ove dodatke treba posmatrati kao podršku, ne kao čarobno rešenje.
Najvažnije pravilo: uvodi se jedan dodatak, prati se reakcija 7 do 10 dana, pa se tek onda razmišlja o sledećem. Ako se sve uvede odjednom, ne znamo šta pomaže, a šta smeta.
Podrška jetri
Jetra učestvuje u metabolizmu hormona, masti, lekova, toksina i upalnih produkata. Kod starijih pasa sa hormonskim problemima često ima smisla nežno podržati jetru. To ne znači raditi agresivan “detoks”. Psi ne treba da prolaze kroz gladovanje, jake detoks kure ili velike količine biljaka bez potrebe.
Podrška jetri počinje kroz ishranu: manje prerađene hrane, manje hemikalija, kvalitetan protein, stabilni obroci, dobra stolica i dovoljna hidratacija. Po potrebi se mogu koristiti mlečni čkalj, SAMe ili drugi dodaci za jetru namenjeni psima, ali jednostavno i pažljivo, posebno ako pas već koristi lekove.
Smanjenje inflamacije
Kod prostate nas ne zanima samo prostata. Zanima nas celo telo koje je u inflamatornom odgovoru. Hronična upala u crevima, koži, desnima, ušima, zglobovima ili mokraćnim putevima može povećavati ukupno opterećenje organizma. Zato kod psa sa prostatom treba pogledati i ostale znake: da li ima hronične upale ušiju, lošu stolicu, alergije, lizanje šapa, neprijatan zadah, kamenac, gojaznost, masnu kožu, slabiju energiju ili bol u zglobovima.
Telo ne funkcioniše po odvojenim fiokama. Ako je pas stalno u inflamaciji, prostata je samo jedno od mesta gde se problem može pokazati.
Kretanje i rasterećenje karlice
Umereno kretanje pomaže cirkulaciji, limfi, crevima i mokraćnim putevima. Pas ne treba da miruje ceo dan, ali ne treba ni da se forsira. Najbolje su mirne, redovne šetnje, bez naglih skokova, grubog trčanja, preteranog penjanja i aktivnosti koje pojačavaju pritisak u karlici.
Ako pas ima ukočen hod, bol u donjem delu leđa, teško ustaje ili deluje napeto u karlici, može mu prijati blaga masaža, fizikalna terapija, akupunktura ili nežan rad sa telom. Kada je telo manje napeto, pas lakše mokri, lakše vrši nuždu i manje ulazi u zaštitni grč.
Smanjenje hemijskog opterećenja
Kod starijeg psa sa uvećanom prostatom ima smisla smanjiti nepotrebno hemijsko opterećenje. To ne znači odbaciti potrebnu terapiju. To znači ne dodavati stalno nove hemijske stimuluse ako nisu neophodni.
U kući se mogu smanjiti jaki mirisi, parfimisana sredstva, agresivna sredstva za čišćenje, pesticidi, veštački osveživači prostora i nepotrebni proizvodi koje pas svakodnevno udiše ili liže sa poda. Kod pasa koji su osetljivi, čak i okruženje može doprineti ukupnom upalnom opterećenju.
Dnevni raspored
Ujutro pas izlazi odmah nakon buđenja da mokri. Zatim dobija jednostavan obrok od kvalitetnog proteina, kuvanog povrća i po potrebi male količine supe od kostiju. Uz obrok se može dati probiotik ili jedan izabrani dodatak. Tokom dana pas ima još jednu do dve kraće šetnje, sa ciljem da ne zadržava urin predugo. Voda je dostupna ceo dan. Poslastice se svode na minimum i moraju biti u skladu sa protokolom. Uveče pas dobija drugi obrok, sličan jutarnjem. Pre spavanja izlazi još jednom da isprazni bešiku. Svaki dan se prati mokrenje, krv, stolica, apetit, energija i bol.
Dnevnik praćenja
Dnevnik je važan jer se prostata ne prati osećajem, nego obrascem. Vlasnik treba da beleži kada se pojavljuje krv, koliko često pas mokri, da li se napinje, kakav je mlaz urina, da li ima zatvor, da li je stolica spljoštena, šta je jeo, koje dodatke je dobio i kako se ponašao tokom dana.
Ako se krv pojavljuje posle uzbuđenja, parenja, intenzivne aktivnosti, zatvora ili stresa, i to je važan podatak. Ako se povlači uz bolju stolicu i mirniji režim, i to je važan podatak. Ako se vraća čim se prekine terapija ili čim se pas vrati staroj hrani, to govori da osnovni problem nije rešen.
Minimalni period protokola
Ovaj protokol treba pratiti najmanje 6 do 8 nedelja da bi se videlo da li telo reaguje. Prvih nekoliko dana mogu se smanjiti iritacija, zatvor i učestalost kapanja krvi, ali za dublju promenu treba vreme. Kod hroničnih stanja telo se ne vraća u ravnotežu preko noći.
Ako se stanje popravlja, protokol se nastavlja i postepeno prilagođava. Ako nema nikakvog poboljšanja, ako se krv vraća jače, ako pas počne teže da mokri ili ako se pojavi bol, treba promeniti strategiju. Holistički pristup nije tvrdoglavost. Holistički pristup je sposobnost da čitamo telo i reagujemo na ono što nam pokazuje.
Saša ne postiže sve, a retki su oni koji poznaju priručnik dovoljno dobro za konsultacije. Luka je odrastao uz Sašu, pse i priručnik, pa sada kreće u novu misiju.
Luka nudi 3h konsultacija kod vas. Jedna uplata donosi doživotnu pomoć. Uz beskompromisnu promociju Saša Riess formule i filozofije, Luka je tu za vas.
📞 Kontaktirajte ga na 065-317-0390.
Kada ne čekati
Iako je ovaj protokol alternativni, postoje granice koje se ne prelaze. Ako pas ne može da mokri, ako pokušava da mokri ali urin ne izlazi, ako ima jak bol, temperaturu, ne je dâ (jede), povraća, deluje slabo, ima mnogo krvi, gnojni iscedak ili naglo pogoršanje, tada se ne čeka. To nije trenutak za protokol, nego za hitnu pomoć.
Ova jasna granica ne umanjuje vrednost prirodnog pristupa. Naprotiv, ona ga čini odgovornim.
Zaključak
Uvećana prostata kod nekastriranog psa ne mora automatski značiti da je jedini put kastracija. Postoji prostor za holistički i alternativni pristup, posebno kod stabilnih pasa, kada vlasnik pažljivo prati simptome i kada se radi na celom telu: ishrani, crevima, stolici, jetri, inflamaciji, vodi, kretanju i smanjenju stresa.
Prostata je hormonski osetljiv organ, ali telo psa nije samo skup hormona. To je živi sistem koji reaguje na hranu, okolinu, bol, creva, emocije, kretanje i svakodnevni ritam. Kada podržimo celo telo, često se smanji pritisak na jedan organ koji je najglasnije pokazivao problem.
Ovaj protokol ne obećava čudo. On nudi put: mirniji, nežniji, odgovorniji i celovitiji način da se pomogne psu koji ostaje nekastriran. Cilj je da pas mokri lakše, ima bolju stolicu, manje inflamacije, manje krvarenja, više komfora i bolji kvalitet života, bez donošenja brzih odluka iz straha.
Ponekad vlasnik pogleda svog psa u usta i primeti nešto neobično. Zubi više ne izgledaju kao ranije. Kao da su se smanjili, kao da polako nestaju, kao da ih desni gutaju. Kod nekih pasa ovaj proces nastaje polako i gotovo neprimetno, dok se kod drugih odjednom vidi da je gingivno meso zadebljano, otečeno, kvrgavo ili toliko naraslo da delimično prekriva zube.
Ovo stanje se zove **gingivalna hiperplazija**, odnosno prekomerni rast desnog tkiva. Iako na prvi pogled može delovati kao lokalni problem u ustima, ono može imati mnogo dublje posledice po zdravlje psa.
Šta je gingivalna hiperplazija?
Gingivalna hiperplazija kod pasa znači da tkivo desni počinje abnormalno da raste. Desni postaju veće, deblje, čvršće, ponekad crvene i upaljene, a ponekad u početku čak izgledaju relativno normalno, samo ih ima previše.
Kako se to tkivo uvećava, ono može delimično ili potpuno prekriti zube. Tada vlasnik ima utisak da se zubi “povlače”, “smanjuju” ili “nestaju”, iako se zapravo desni šire preko njih.
Problem nije samo u izgledu. Višak desnog tkiva stvara džepove oko zuba. U tim džepovima se zadržavaju hrana, plak, kamenac i bakterije. To vremenom može dovesti do ozbiljne dentalne bolesti, upale, bola, oštećenja tkiva koje drži zub i na kraju gubitka zuba.
Zašto ovo nije samo estetski problem?
Kada desni prerastu preko zuba, one stvaraju prostor koji vlasnik ne može lako da očisti kod kuće. Čak i redovno pranje zuba tada često nije dovoljno, jer četkica ne može dopreti duboko ispod tog viška tkiva.
U tim skrivenim džepovima bakterije se množe, hrana se zadržava, a upala se nastavlja. Pas može imati neprijatan zadah, krvarenje desni, bol pri žvakanju, pojačano balavljenje ili promenu načina na koji jede.
Neki psi počinju da žvaću samo na jednoj strani. Neki ispuštaju hranu iz usta. Neki odbijaju tvrdu hranu i traže mekšu. A neki samo postanu tiši, povučeniji ili nervozniji, pa vlasnik ne shvati odmah da pas zapravo ima bol u ustima.
Koji psi su skloniji ovom problemu?
Gingivalna hiperplazija može se javiti kod bilo kog psa, ali neke rase su sklonije ovom stanju. Najčešće se pominju: psi sa brahicefanom njuškom, bokseri, buldozi ali i druge rase.
To ne znači da će svaki pas ovih rasa imati problem, niti znači da druge rase ne mogu oboleti. Genetika može igrati važnu ulogu, ali sama genetika nije jedini faktor.
Zašto desni počinju nekontrolisano da rastu?
Tačan uzrok gingivalne hiperplazije nije uvek potpuno jasan. Kod nekih pasa postoji genetska predispozicija, što znači da njihovo telo na upalu desni reaguje drugačije nego kod drugih pasa.
Kod mnogih pasa dentalna bolest dovodi do povlačenja desni. Kod pasa sa gingivalnom hiperplazijom dešava se suprotno: desni rastu. Umesto da se povlače, one se uvećavaju, zadebljavaju i počinju da prekrivaju zube.
Važnu ulogu mogu imati plak, kamenac, loša oralna higijena, hronična upala, trauma desni, loš zagrižaj, strano telo u desnima, žvakanje štapova ili tvrdih predmeta, ali i određeni lekovi.
Neki lekovi, kao što su ciklosporin, koji se koristi kod alergija i autoimunih stanja, ili određeni lekovi za srce poput amlodipina, mogu kod nekih pasa doprineti prekomernom rastu desni. Zato je važno da veterinar zna kompletnu istoriju psa, uključujući i lekove koje pas koristi.
PREPORUČENO ZA VAS:
Upaljene uši kod pasa: Protokol za pravilnu negu i ishranu
Profesionalni dentalni pregled i čišćenje su jedini siguran način za rešavanje dubokih džepova u desnima.
Kako vlasnik može da primeti problem?
Najčešći znak je višak tkiva duž linije desni. Desni mogu izgledati zadebljano, natečeno, kvrgavo ili kao da prelaze preko zuba. Kod nekih pasa promene su lokalizovane samo na jednom delu usta, dok kod drugih mogu zahvatiti veći deo vilice.
Pored toga, vlasnik može primetiti:
neprijatan zadah, crvene ili upaljene desni, krvarenje posle jela ili žvakanja, krv na igrački, pojačano balavljenje, lizanje usana, odbijanje tvrde hrane, ispadanje hrane iz usta, žvakanje samo na jednoj strani, bol pri dodiru njuške ili prisustvo kamenca na zubima.
Važno je razumeti da pas ne mora pokazati sve simptome. Neki psi dugo trpe dentalni bol bez jasnog pokazivanja. Zato je redovna kontrola usta izuzetno važna.
Da li se ovo može lečiti kod kuće?
Ovo je pitanje koje mnogi vlasnici prvo postave, i odgovor mora biti iskren: **ne u potpunosti**.
Kod kuće možemo pomoći prevenciji, održavanju oralne higijene i smanjenju rizika da se problem vrati. Možemo podržati imunitet, creva, ishranu i mikrobiom. Ali ako je gingivno meso već naraslo preko zuba i stvorilo duboke džepove, to se ne može bezbedno rešiti kućnim protokolom.
Ne postoji čaj, dodatak, prašak, probiotik ili prirodni preparat koji može bezbedno ukloniti višak tkiva koji je već prekrio zube. Još važnije, ne postoji kućni način da se temeljno očiste duboki džepovi ispod tog tkiva ako su već puni bakterija, plaka i kamenca.
Zato se gingivalna hiperplazija mora proceniti veterinarski.
Kako veterinar postavlja dijagnozu?
Veterinar najpre pregleda usta psa, zube, desni i ostale strukture usne duplje. Kod nekih pasa to je moguće tokom običnog pregleda, ali ako je pas bolan, uplašen, reaktivan ili ne dozvoljava dodir oko usta, detaljan pregled se često radi pod sedacijom ili anestezijom.
Važno je da se gingivalna hiperplazija razlikuje od drugih promena u ustima. Nije svaka izraslina na desnima ista. Neke promene mogu biti tumori, epulis, ozbiljna periodontalna bolest ili druge patološke promene. Zato veterinar ponekad preporučuje biopsiju, posebno ako tkivo izgleda neobično, brzo raste, krvari ili ima nepravilnu strukturu.
Knjiga koja izaziva. Knjiga koja inspiriše. Knjiga koja se ne zaboravlja.
Kako se leči gingivalna hiperplazija?
Lečenje zavisi od težine stanja, ali najčešće uključuje profesionalno dentalno čišćenje pod anestezijom i uklanjanje viška desnog tkiva.
Tokom dentalne procedure veterinar može uraditi rendgenske snimke zuba kako bi proverio korenove, kost, apscese, frakture, gubitak kosti i dubinu dentalne bolesti. Zatim se uklanjaju kamenac, plak i nečistoće iz prostora oko zuba.
Ako postoje zubi koji su ozbiljno oštećeni, labavi, bolni ili inficirani, veterinar može preporučiti njihovo vađenje.
Kada postoji višak desnog tkiva, radi se postupak koji se zove **gingivektomija** ili **gingivoplastika**. To znači da se višak gingivnog mesa uklanja i oblikuje se zdravija linija desni. Cilj nije samo lepši izgled usta, već uklanjanje džepova u kojima se skupljaju bakterije i stvaranje uslova da pas ponovo može normalno da jede i živi bez stalne upale.
Oporavak nakon zahvata
Nakon procedure pas obično dobija lekove protiv bola, a ponekad i antibiotike, zavisno od stanja usta i procene veterinara. U periodu oporavka često se preporučuje mekša hrana, jer tvrda hrana može iritirati sveže tretirano tkivo.
Tokom oporavka ne treba davati tvrde kosti, rogove, tvrde igračke, štapove ili bilo šta što može povrediti desni. Čak se i pranje zuba privremeno pauzira dok veterinar ne kaže da je bezbedno nastaviti.
Ovo je period kada telu treba mir, meka hrana, kontrola bola i pažljivo praćenje. Ako pas ne jede, deluje jako bolan, krvari, ima otok, neprijatan miris koji se pogoršava ili bilo kakve neobične simptome, treba odmah kontaktirati veterinara.
Redovno pranje zuba kod kuće ključno je za održavanje higijene nakon oporavka desni
Šta možemo raditi kod kuće nakon oporavka?
Kada veterinar potvrdi da su desni zarasle, kućna nega postaje ključna. Redovno pranje zuba psećom pastom može značajno pomoći u smanjenju plaka i upale. Važno je koristiti pastu namenjenu psima, nikada ljudsku pastu za zube.
Pored pranja zuba, mogu se koristiti sigurne dentalne žvakalice, pažljivo izabrane igračke za žvakanje i proizvodi namenjeni smanjenju plaka i kamenca. Treba izbegavati štapove, previše tvrde kosti, rogove i predmete koji mogu povrediti desni ili polomiti zube.
Redovni dentalni pregledi su posebno važni kod rasa koje imaju predispoziciju za gingivalnu hiperplaziju. Mnogo je lakše rešiti mali problem na vreme nego čekati da desni ponovo prekriju zube.
Uloga ishrane, creva i mikrobioma
Iz holističkog ugla, usta nisu odvojena od ostatka tela. Usna duplja je početak digestivnog sistema. Sve što se dešava u ustima utiče na ostatak organizma, a sve što se dešava u digestivnom i imunološkom sistemu može se odraziti na stanje kože, sluzokože i desni.
Pas koji ima hroničnu upalu u ustima svakodnevno guta bakterije i upalne produkte. To može dodatno opterećivati digestivni trakt i imunitet. Sa druge strane, pas koji ima lošu ishranu, slab mikrobiom, hroničnu upalu, alergije ili digestivne probleme može imati slabiju sposobnost da kontroliše upalne procese u ustima.
Saša ne postiže sve, a retki su oni koji poznaju priručnik dovoljno dobro za konsultacije. Luka je odrastao uz Sašu, pse i priručnik, pa sada kreće u novu misiju.
Luka nudi 3h konsultacija kod vas. Jedna uplata donosi doživotnu pomoć. Uz beskompromisnu promociju Saša Riess formule i filozofije, Luka je tu za vas.
📞 Kontaktirajte ga na 065-317-0390.
Zato je korisno podržati telo kvalitetnijom ishranom, smanjenjem visoko prerađene hrane, kontrolom skroba i šećera, kvalitetnim proteinima, probioticima po potrebi i hranom koja ne podstiče stalno zapaljenje. Supa od kostiju, ako je pas dobro podnosi, može biti dodatna podrška digestivnom traktu, ali nije zamena za dentalni tretman.
Važno je biti realan: probiotici, bolja dijeta, supa od kostiju i prirodna podrška mogu pomoći telu, ali ne mogu ukloniti višak gingivnog mesa koje je već prekrilo zube.
Ovo stanje se retko povlači samo od sebe ako je već izraženo. Dok vlasnik pokušava različite preparate, bakterije se mogu skupljati ispod desni i oštećivati zube.
Zato je najbolji pristup kombinovan: veterinar rešava ono što mora biti profesionalno rešeno odstranjenjo rutinskim protokolom u ovakvim slučajevima, a vlasnik kod kuće menja svakodnevne navike koje mogu pomoći da se problem ne vrati.
Kada vlasnik primeti da psu “ desni nekonrtolisano rastu”, ne treba paničiti, ali ne treba ni ignorisati problem.
Gingivalna hiperplazija se može tretirati, i mnogi psi se nakon pravilnog dentalnog zahvata osećaju mnogo bolje.
Često tek posle lečenja vlasnik shvati da pas je pas dugo živeo sa nelagodom u ustima.
Usta su mnogo više od zuba. Ona su početak digestivnog sistema, deo imunološke slike i važno ogledalo zdravlja psa. Kada brinemo o desnima, ne brinemo samo o osmehu. Brinemo o sposobnosti psa da jede, vari, odmara se i živi bez tihog, hroničnog bola.
Upaljene uši kod pasa nisu samo problem uha. Uho psa je mesto gde telo pokazuje dublji disbalans, naročito kada postoji problem sa crevnim mikrobiomom, varenjem, imunitetom, alergijama, intolerancijama na hranu, preteranom količinom skroba i ugljenih hidrata u ishrani, prethodnom upotrebom antibiotika, kortikosteroida, vakcina, hemijskih preparata protiv buva i krpelja ili čestim čišćenjem ušiju agresivnim sredstvima. Kada se infekcije ušiju ponavljaju, cilj nije samo “odkloniti simptom”, već razumeti šta telo psa kroz uporne infekcije ušiju pokušava daukaže.
Ovaj protokol je namenjen kao podrška organizmu psa, a ne kao zamena za veterinarski pregled. Ako pas ima jak bol, naginjanje glave, gubitak ravnoteže, otok ušne školjke, krv, gnoj, jak neprijatan miris, visoku temperaturu, apatiju, gubitak sluha, ne dozvoljava dodir uha ili se problem pogoršava, potreban je veterinar. Takođe, ako postoji sumnja na strano telo, travku, grinje, duboku infekciju srednjeg ili unutrašnjeg uha, ne treba pokušavati kućno lečenje.
Zašto se javljaju upaljene uši kod pasa i kako razumeti problem
Zdravo uho ima svoj prirodni mikrobiom. Mala količina voska je normalna i ne treba je stalno uklanjati. Preterano čišćenje može narušiti prirodnu ravnotežu bakterija i drugih mikroorganizama u uhu, osušiti kožu, izazvati iritaciju i otvoriti vrata novoj upali. Zato se kod hroničnih problema ne kreće od agresivnog čišćenja, već od smirivanja tela, popravljanja digestivnog trakta, smanjenja zapaljenskog opterećenja i pažljive lokalne nege samo kada je pasu zaista potrebno olakšanje.
Ako je sekret tamno braon, mastan i ima miris na kvasac, često se sumnja na prekomerni rast mikroorganizama. Ako je sekret žut, zelenkast, gnojan ili jako neprijatnog mirisa, može biti prisutna bakterijska infekcija. Ako pas trese glavom, češe se do povreda ili ima otok ušne školjke, postoji rizik od hematoma. Ako sekret liči na talog kafe, mogu biti prisutne ušne grinje. Svaka od ovih situacija zahteva drugačiji pristup, zato je važno ne tretirati svako upaljeno uho isto.
Ishrana kao prvi korak kada su u pitanju upaljene uši kod pasa
Kod pasa sa ponavljanim upalama ušiju ishrana je jedan od najvažnijih faktora. Hrana bogata skrobom, šećerima, žitaricama, krompirom, graškom, kukuruzom i visoko prerađenim sastojcima može hraniti oportunističke mikroorganizme koji se nekontrolisano namnožavaju i na taj način mogu izazvati zapaljenja lokalnog tkiva. Mnogi psi sa hroničnim problemima ušiju ne reaguju samo na spoljašnje alergene, već i na unutrašnji problem varenja i tolerancije hrane.
Prvih 6 do 8 nedelja preporučuje se jednostavna antiinflamatorna dijeta. Cilj je da se smanji broj sastojaka, rastereti digestivni trakt i omogući telu da pokaže šta mu smeta. Idealno je koristiti jedan glavni izvor proteina koji pas dobro podnosi, na primer ćuretinu, jagnjetinu, zeca, ribu ili govedinu, u zavisnosti od prethodne istorije ishrane. Ako je pas dugo jeo piletinu, bolje je privremeno izabrati drugi protein. Uz protein se mogu dodati blago kuvano povrće sa niskim sadržajem skroba, kao što su tikvice, brokoli, blitva, zelena boranija ili bundeva u maloj količini. Hrana treba da bude sveža, jednostavna i što manje industrijski obrađena.
Tokom ovog perioda treba izbaciti granule sa visokim procentom ugljenih hidrata, poslastice nepoznatog sastava, mlečne proizvode, hleb, testeninu, pirinač u velikim količinama, krompir, slatki krompir, kukuruz, soju, veštačke arome, boje, dimljene grickalice i previše komercijalnih poslastica. Pas treba da dobija samo ono što je deo protokola, jer i jedna poslastica dnevno može remetiti procenu reakcije organizma.
Jednostavna antiinflamatorna dijeta je prvi i najvažniji korak u smirivanju zapaljenja.
Podrška digestivnom traktu
Digestivni trakt je osnova imuniteta. Kada je crevna barijera oštećena, telo može preterano reagovati na hranu, alergene i sopstveni mikrobiom. Kod pasa sa hroničnim upalama ušiju često se razmišlja o stanju koje se u holističkom pristupu naziva povećana propustljivost creva ili “leaky gut”. Tada čestice hrane, toksini i bakterijski produkti mogu dodatno opterećivati imuni sistem i pokretati zapaljenske reakcije na koži i ušima.
Zato je potrebno svakodnevno podržati creva. Prva podrška su probiotici. Najbolje je koristiti kvalitetan pseći probiotik sa više sojeva, bez šećera, aroma i nepotrebnih punila. Probiotik se uvodi postepeno, naročito kod osetljivih pasa. Počinje se sa manjom dozom nekoliko dana, pa se zatim prelazi na preporučenu dozu prema težini psa. Ako se jave gasovi, mekša stolica ili nelagodnost, doza se smanji i uvodi sporije.
Pored probiotika, korisni su prebiotici, ali oprezno. Prebiotici hrane dobre bakterije, ali kod pasa sa jakim disbalansom mogu privremeno pojačati gasove ili svrab. Prirodni izvori mogu biti mala količina bundeve, kuvane tikvice ili pažljivo odabrani prebiotički dodaci za pse, ili fermentisano povrće. Cilj nije pretrpati psa suplementima, već uspostaviti stabilnu i mirnu digestiju.
Knjiga koja izaziva. Knjiga koja inspiriše. Knjiga koja se ne zaboravlja.
Supa od kostiju kao prirodna podrška za oporavak creva
Supa od kostiju može biti odlična podrška psima sa problemima creva, kože i ušiju, ako se pravilno pripremi. Ona obezbeđuje minerale, kolagen i aminokiseline koje mogu pomoći oporavku digestivnog trakta i opštem stanju organizma. Koristi se kao dodatak obroku, ne kao zamena za kompletnu ishranu.
Supa se priprema od sirovih ili prethodno blago pečenih kostiju, najbolje goveđih, ćurećih ili pilećih, u zavisnosti od tolerancije psa. Kosti se kuvaju dugo na tihoj temperaturi u vodi, uz dodatak male količine jabukovog sirćeta kako bi se minerali izvukli iz kostiju. Ne dodaju se luk, beli luk, začini, so, biber, vegeta niti bilo koji sastojci koji nisu sigurni za pse. Nakon kuvanja, sve kosti se obavezno uklanjaju. Psu se daje samo tečnost ili želatinasti deo supe, nikada kuvane kosti.
Počinje se sa malom količinom, na primer jedna do dve kašičice za malog psa, jedna do dve supene kašike za srednjeg psa i nekoliko kašika za velikog psa. Ako pas dobro podnosi, količina se može postepeno povećati. Kod pasa sa pankreatitisom, masnom jetrom ili problemima sa varenjem masti, supa mora biti dobro ohlađena i potpuno odmašćena, a najbolje je prethodno se konsultovati sa veterinarom.
Lokalna nega uha: manje je više
Kod upaljenih ušiju ne treba agresivno čistiti dubinu kanala. Čisti se samo ono što se vidi i samo ako postoji sekret, neprijatnost ili potreba da se psu olakša. Nikada se ne koriste štapići za uši duboko u kanalu. Može se koristiti tupfer ili gaza oko prsta, nežno, bez guranja u kanal. Ako pas pokazuje bol, otima se, cvili ili ne dozvoljava dodir, prestaje se i traži veterinarska pomoć.
Za blago smirivanje spoljašnjeg dela uha može se koristiti ohlađen zeleni čaj. Dve kesice zelenog čaja preliju se sa oko 250 ml vrele vode, ostave se nekoliko minuta, zatim se čaj potpuno ohladi do mlake temperature. Gaza ili tupfer se navlaže i nežno se prebriše vidljivi deo uha. Ne treba sipati velike količine tečnosti u uho, naročito ako ne znamo da li je bubna opna zdrava.
Neven je još jedna blaga opcija za smirivanje kože. Nekoliko kapi tinkture nevena može se razblažiti u šolji mlake filtrirane vode i koristiti za pažljivo brisanje spoljašnjeg dela uha. Neven se tradicionalno koristi zbog umirujućeg i protivupalnog delovanja, ali se mora koristiti razblažen i pažljivo.
Jabukovo sirće može pomoći kod svraba i kvasnica, ali se nikada ne koristi na otvorenim ranama, izgrebanoj koži, jakom crvenilu ili kada pas pokazuje bol. Ako se koristi, razblažuje se u odnosu 1:1 sa filtriranom vodom i nanosi samo na vidljive delove uha tupferom. Ako pas reaguje peckanjem, odmah se prekida. Kod jakih infekcija, bola ili mogućeg oštećenja bubne opne, sirće se ne koristi.
Aloe vera može biti korisna kao umirujuća baza, ali mora biti čista, bez alkohola, mirisa i dodataka. U nekim prirodnim protokolima koristi se nekoliko kapi ekstrakta semenki grejpfruta pomešano sa čistim aloe vera sokom, ili jedna kap origano ulja u većoj količini aloe vere. Međutim, ova sredstva su jaka i mogu iritirati osetljivo uho ako nisu pravilno razblažena. Zato ih treba koristiti samo uz znanje stručne osobe, posebno kod malih pasa, štenaca, starijih pasa i pasa sa ranama ili jakom upalom.
Nežna nega bez agresivnog čišćenja ključ je oporavka osetljivog uha.
Šta ne raditi
Ne treba svakodnevno dubinski čistiti uši ako za to nema potrebe. Ne treba koristiti alkohol, hidrogen, parfimisane proizvode, agresivne veterinarske čistače bez jasnog razloga, eterična ulja direktno u uho, štapiće za uši, praškove koji isušuju bez kontrole, niti bilo šta što izaziva peckanje i bol. Ne treba stalno zaustavljati sekret bez razumevanja uzroka, jer telo često preko kože i ušiju pokazuje da postoji dublji problem.
Takođe, ne treba često menjati hranu iz dana u dan. Kod pasa sa mikrobiomskim problemima stabilnost je važna. Bolje je imati jednostavan plan 6 do 8 nedelja, pratiti reakcije i tek onda donositi zaključke.
Dnevni raspored protokola
Ujutro pas dobija jednostavan obrok sa odabranim proteinom, malom količinom kuvanog povrća i dodatkom supe od kostiju. Uz obrok se daje probiotik prema uputstvu proizvođača. Tokom dana se ne daju dodatne poslastice osim onih koje su deo iste dijete, na primer komadić istog kuvanog proteina. Voda treba uvek da bude dostupna, sveža i po mogućnosti filtrirana.
Jednom dnevno proverava se uho, ali se ne čisti automatski. Ako je uho samo blago prljavo, prebriše se spoljašnji deo gazom navlaženom zelenim čajem ili razblaženim nevenom. Ako je uho jako crveno, bolno, otečeno, ima gnoj, krv ili pas naginje glavu, protokol se prekida i kontaktira se veterinar. Uveče se ponavlja jednostavan obrok. Supa od kostiju se može davati jednom dnevno ili podeljena u dva obroka.
Praćenje rezultata
Potrebno je voditi dnevnik najmanje 6 nedelja. Beleži se miris uha, boja sekreta, količina sekreta, svrab, tresenje glavom, crvenilo, stolica, gasovi, apetit, energija, stanje kože, lizanje šapa i reakcije posle hrane. Ako se uši smiruju, ali stolica ostaje loša, znači da digestivni trakt još nije stabilan. Ako se stolica popravlja, ali se uši i dalje pogoršavaju, treba proveriti alergene, duboku infekciju, parazite, hormonalne probleme, štitnu žlezdu ili autoimune procese.
Prvi znaci poboljšanja mogu biti manje češanja, manje tresenja glavom, slabiji miris, mirnije ponašanje i bolja stolica. Kod hroničnih problema ne treba očekivati potpuno rešenje za nekoliko dana. Telo koje je dugo bilo u zapaljenju treba vreme da se vrati u ravnotežu.
Saša ne postiže sve, a retki su oni koji poznaju priručnik dovoljno dobro za konsultacije. Luka je odrastao uz Sašu, pse i priručnik, pa sada kreće u novu misiju.
Luka nudi 3h konsultacija kod vas. Jedna uplata donosi doživotnu pomoć. Uz beskompromisnu promociju Saša Riess formule i filozofije, Luka je tu za vas.
📞 Kontaktirajte ga na 065-317-0390.
Dugoročna prevencija i održavanje ravnoteže organizma
Kada se uho smiri, ne vraća se odmah stara ishrana. Dugoročno je važno smanjiti skrob, veštačke dodatke, nepotrebne lekove i hemikalije, a povećati kvalitet sveže hrane, podršku crevima, prirodnu negu kože i stabilan način života. Kod pasa koji se redovno kupaju ili šišaju, uši treba sušiti pažljivo, ali bez agresivnog čišćenja. Dlaka u ušima se ne čupa rutinski i grubo, jer i to može izazvati mikrotraumu i upalu. Umesto toga, procenjuje se individualno, prema anatomiji uha, količini dlake, vlažnosti, istoriji infekcija i toleranciji psa.
Cilj nije da uho bude sterilno. Cilj je da uho bude u ravnoteži. Zdravo uho ima svoj miris, svoju mikrofloru i malu količinu voska. Kada popravljamo creva, smanjujemo zapaljenje i negujemo uho nežno, telo psa dobija šansu da samo ponovo uspostavi red.