Grčevi kod pasa: Zašto pas laje tokom jela i gubi oslonac?

Grčevi kod pasa: Zašto pas laje tokom jela i gubi oslonac?

Kada su u pitanju grčevi kod pasa, zdravstveni problemi povezani sa ishranom i anatomijom mogu izazvati veliku zabrinutost kod vlasnika. Ako pas počne da laje tokom obroka i odjednom ne može da stoji na zadnjim nogama, moramo postaviti ključna pitanja: o kojoj rasi je reč, koliko je pas star i da li jede granule ili svežu hranu?

Ako pas unosi prevelike količine hrane odjednom, prvo globalno rešenje jeste drastično smanjenje porcija.

Kako granule izazivaju bolne spazme u stomaku?

Uzmimo za primer situaciju gde nemački ovčar star 14 meseci konzumira granule. Tokom tog perioda, pas se nalazi u fazi intenzivnog puberteta i rasta. Suva hrana u stomaku može napraviti ogroman problem. Kada granule dospeju u digestivni trakt, one počinju naglo da bubre. Ako se psu stomak previše optereti i rastegne, dolazi do bolnih spazama i grčeva. Taj jak bol je direktan razlog zašto pas počinje dugotrajno i bolno da laje tokom ili neposredno nakon jela.

Biomehanički problem: Spuštena leđa i stabilnost zadnjih nogu

Pored same ishrane, moramo analizirati i anatomiju psa. Kakva je linija leđa kod vašeg ljubimca? Da li je u pitanju moderni izložbeni tip sa ekstremno spuštenim zadnjim delom ili stari tip koji ima ravnu poziciju leđa i prirodniji anatomski izgled? Današnji izložbeni nemački ovčar često pati zbog te takozvane „kraljevske pozicije“ i iskrivljenih leđa. Zbog ovakve konstitucije, pas ima potpuno narušen i distorziran biomehanički model.

 

Da li naša empatija prema psima nekada može da im naškodi?
Kako se gradi prirodan odnos sa psom kroz slobodu i granice?

 

Kako pravilno dozirati hranu kada nemački ovčar ima bolne spazme i grčeve u stomaku.

Smanjenje obroka i izbegavanje suvih granula je prvi korak u rešavanju bolnih grčeva.

 

 

Kombinacija pritiska u stomaku i opterećenja kičme

Kada se spoje anatomski problem sa kičmom i unutrašnji pritisak u stomaku izazvan granulama, pas doživljava neurološki i fizički šok. Spazam u želucu vrši pritisak na ionako osetljivu i zakrivljenu kičmu, što dovodi do privremenog gubitka kontrole i stabilnosti u zadnjim nogama. Zbog toga, rešenje ovog problema zahteva hitnu promenu režima ishrane, prelazak na lakše svarljivu, prirodnu hranu i konsultaciju sa stručnjakom.

Kratki kurs ishrane pasa

Preuzmite besplatni priručnik Saše Riess OVDE. 

Pridružite se Viber grupi Pure Love and Harmony i počni da kuvaš za svog ljubimca, podeli svoje iskustvo, pitaj za savet…

Sertifikovani Trening Centar Sasha Riess Akademije

 

 

 

Nemački ovčar: Ima li rešenja za displaziju kuka?

Nemački ovčar: Ima li rešenja za displaziju kuka?

Jedan Marko, koji je nedavno postao vlasnik malog psa rase nemački ovčar, poslao mi je pitanje u vezi sa zdravstvenim problemom poznatim pod nazivom hip displazija ili, kraće, HD. Kako je naglasio, čitao je puno o ovoj rasi kako bi je što bolje upoznao, pa je tako saznao da se pomenuti problem sa kukovima ponekad pojavljuje kod nemačkih ovčara, kao i većih rasa uopšte. Problem, mada je obično genetski, može biti podstaknut neadekvatnim držanjem i ishranom, pa Marka zanima na šta treba posebno obratiti pažnju.

Nemački ovčar i zla kob eugenike

Kada su nemački ovčari u pitanju, tu se vidi sva zla kob eugenike na delu i čovekovog uticaja na prirodu. U procesu stvaranja „savršene rase“ čovek konfrontira prirodne zakone kako bi odgovor na tu konfrontaciju bila sposobnost novonastalog tela da za čoveka uradi neki posao do savršenstva, bez obzira na to koliko će u tom procesu sam pas da pati i trpi velike bolove.

Spuštanje pete ili pravljenje tog velikog luka na kičmi zapravo povećava potisak zadnjih nogu. Time se povećava brzina koja je potrebna nemačkom ovčaru kao službenoj rasi, kako bi postigao silu da savlada nekoga ko ima npr. 100 kilograma. Zbog toga je centar težišta tela psa pomeren sa prednjih na zadnje noge, čime se najviše opterećuju kukovi koji to ne mogu da izdrže. Znači, proces stvaranja hip displazije jeste u tom prevelikom opterećenju kukova. Čitav biomehanički model psa podrazumeva da njegovo težište jeste na prednjim šapama, a ne na karlici.

 

Pas živi u trenutku: Zašto je sadašnjost psu dom

 

Nemački ovčar radne linije sa ravnim leđima i stabilnim stavom.

Povratak prirodi: Ravna leđa i pravilno težište su jedini put ka zdravom i pokretnom psu.

 

Uzroci displazije i biomehanički model

Poremećaj centra ravnoteže može doprineti stvaranju tzv. lažne displazije kuka. A još jedan od razloga jesu predugi nokti na prednjim nogama, čime se noktom šapa gura nazad. Nokti toliko narastu da se šapa oslanja na zadnje jastučiće, prstići su odignuti, i težište se ponovo prebacuje na kukove. Čašica ili zglobna kvrga stradaju u tom trpljenju tereta za koji nisu projektovani.

Ono o čemu bi trebalo voditi računa kada se kupuju nemački ovčari jeste da se kupi što običniji pas, sa što ravnijim leđima, jer su ravna leđa siguran znak da je težište tela na prednjim nogama. Narušavanjem osnovnog biomehaničkog modela dobijaju se kontraindikovane karakteristike, jer priroda teži poravnanju. Skup prosečne lepote svakog dela čini konceptualnu lepotu celine.

Budućnost rase i odgovornost vlasnika

Čovek koji se odluči danas da ima nemačkog ovčara, mora da računa na probleme sa kukovima što pas bude stariji. Problem je u tome što je pas pravljen za određene performanse koje danas ne radi. Upotrebna vrednost psa kao službenog je sve manja, a očekujemo da forma sama po sebi bude održiva, što je nemoguće.

Forma tela psa proizlazi iz suštine njegove upotrebe. Treba da biramo pse normalne građe i ravnih leđa, što je danas gotovo nemoguće pronaći. Sve ostalo je rezultat eugenike i stavljanja rase iznad vrste, što na kraju mora da se plati. Ne znam kako će čovek da plati ovo što je uradio nemačkom ovčaru, a i mnogim drugim rasama.

Članak prvobitno objavljen na sashariess

Ne propustite besplatan priručnik  koji će vam pomoći da uredite svoj odnos sa psom.

Pridružite se Viber grupi Pure Love and Harmony 

 

 

Roki, žao mi je: Kada ljubav postane destruktivna

Roki, žao mi je: Kada ljubav postane destruktivna

Roki, žao mi je

Ovo nije priča o slepoj ljubavi i njenim posledicama. Ovo je priča o tome šta se dogodi kada ljubav nema granice i kada odgovornost prema psima ustupi mesto slabosti.

Kada smo se preselili u Dalas, uselili smo se u kuću u kojoj je već živeo Roki. Bio je stariji nemački ovčar, snažan i krupan pas, sa jednim spuštenim uhom koje mu je davalo blag, gotovo detinji izraz. Iako fizički jak, bio je izuzetno privržen svojoj gazdarici. Pratio ju je svuda. Njeno kretanje određivalo je njegovo.

Roki je odmah uspostavio dobar odnos sa Henijem. Od prvog dana su se razumeli. Igrali su se mirno, bez nadmetanja. Roki je bio zdepast, ali pažljiv. Njegovi pokreti su bili sporiji, ali nežni. Heni je pored njega bio opušten i siguran.

 

Snaga i strah: Roki kao ogledalo nesigurnosti

Imao je i drugu stranu. Bio je vrlo reaktivan prema psima iz susednog dvorišta, kao da stalno brani teritoriju. Istovremeno, bio je pas koji se snažno plašio grmljavine i olujnih vetrova, kojih u Teksasu ima mnogo i koji dolaze naglo tokom cele godine. Tada bi se povlačio, tražio blizinu i zaklon. Bio je pas koji je u sebi nosio i snagu i strah.

Roki je živeo sa svojom vlasnicom, ženom od sedamdeset pet godina. Bio je njen pas. Ne moj. Ta granica je bila jasna, iako smo svi živeli u istoj kući. Njihov odnos je bio zasnovan na bliskosti i navici, ali i na obrascu koji je vremenom pokazao svoju mračnu stranu. Bio sam svedok šta se događa kada poruka Pure Love & Harmony nije adekvatno primenjena, kao i posledica na koje upozoravam još od 2003. godine.

 

 

Nemački ovčar Roki u svom domu, primer psa čije je zdravlje bilo žrtva nedostatka odgovornosti prema psima.

Kada ljubav nema granice, pas plaća cenu životom.

 

MB poslastice: Simbol neadekvatne odgovornosti prema psima

Roki je bio ozbiljno gojazan. Imao je naviku da stalno traži poslastice. Nije to radio agresivno, već uporno, umilnim lajanjem i nezgrapnim lupkanjem šapom o nogu svoje vlasnice. Ona bi odgovorila rečenicom: „Oh, Roki, samo momenat“, a zatim bi mu dala MB.

MB je bila izuzetno popularna američka “poslastica” za pse, industrijski proizvod bez ikakve nutritivne vrednosti, sa aditivima i čestim povlačenjima sa tržišta zbog ozbiljnih propusta u proizvodnji. Za nju, to je bio znak pažnje. Za Rokija, to je bila smrtna kazna, sa odloženim izvešenjem.

Predlagao sam da prestane sa tim i da mogu da pravim domaće poslastice za njega. Svaki put kada bih ih napravio, ostajale bi u frižideru. Nije ih davala, i na kraju bismo ih bacali. Pokušavao sam na razne načine. Odgovori su uvek bili slični: „U redu.“ „Razmisliću.“ „Potrudiću se. Znam da je do mene” ali promena nije dolazila.

Kada smo mi išli u kupovinu, ponekad bi tražila da kupimo MB „poslastice“. Nisam mogao. Bilo je jače od mene. Smatrao sam da je moja odgovornost prema psima da stojim na svom mestu, da ponudim rešenje i pomoć, ali da ne pređem granicu koja mi ne pripada. Iako Roki nije bio moj pas, odbio sam da budem saučesnik u neadekvatnom odnosu prema njemu. Toliko sam mogao i morao, danas se pitam šta sam mogao drugačije.

 

Strah od gubitka ljubavi i destruktivna energija

Ona je, međutim, nastavila. Kupovala je MB sama, često onlajn, u velikim količinama, da ih ima kad god Roki zatraži. Njegovu potrebu za sigurnošću zamenila je hranom. Davanje MB postalo je način da umiri i njega i sebe.

Problem nije bio u neznanju, već u nemoći da se bude na svom adekvatnom mestu. U strahu da će ljubav nestati ako se postavi granica. Ljubav je svedena na formu odnosa u kojem ona suštinski ne postoji. Tačnije, postoji, ali kao veoma destruktivna energija. To je isto kao kada bi detetu svaki put kada zatraži dali sladoled i čokoladu, a kasnije se pitali zašto ima ozbiljne zdravstvene probleme i krivili genetiku. I dete i pas traže isto: sigurnost. Kada je nema, tražiće stalnu pažnju kako bi umirili strah.

 

Poslednji dan: Kada odgovornost postane svesnost

Vremenom, Rokijevo telo je počelo da popušta. Tog poslednjeg dana, 2025. godine, oko osam sati uveče, Rokijevo slabo telo je posustalo. Više nije moglo da izdrži. Otišao je.

Nakon njegove smrti, bila je slomljena. Plakala je. Rekla je da joj je žao što nije mogla da se kontroliše. Priznala je da je davala MB i kada je znala da ne treba. Rekla je i da u kući ima oko dvadeset kilograma MB i pitala da li bi mogla da ih odnese u azil. Rekao sam da to ne bi trebalo da radi. Psi u azilima su već dovoljno napaćeni i često jedu najgoru moguću hranu. Jedino adekvatno rešenje za ono što je ostalo bilo je da se jednostavno baci. MB je za đubre.

Postoje proizvodi koji se prodaju ljudima slabim u ljubavi, onima koji veruju da se ljubav može kupiti. A pas tu cenu, nažalost, neretko plati životom.

Da li sam mogao nešto drugačije?

Preispitujem se.

Možda sam trebao da se okrenem i u potpunosti odem iz te kuće. Da kažem jasno NE svedočenju Rokijeve patnje.

Možda sam trebao da pokušam drugačije. Ne, nisam odustajao, ali dok sam ja tražio pravi način da priđem njegovoj vlasnici, smrt je bila brža.

Roki, žao mi je…

 

Članak je prvobitno objavljen kao kolumna na portalu Svet Plus

Ne propustite besplatan priručnik  koji će vam pomoći da uredite svoj odnos sa psom.

Pridružite se Viber grupi Pure Love and Harmony