od strane Saša Riess | 03.12.25. | Komunikacija i ponašanje
Zašto pas piški po stanu a nije pre to radio
Promena u mokrenju kod psa koji je ranije imao uredne navike često zbunjuje vlasnike. Kada pas piški po stanu, razlog može biti medicinski, hormonski, emocionalni ili bihevioralni. Kod odraslih pasa, posebno ne sterilisanim mužjacima, mokrenje može biti i vid obeležavanja teritorije. Zato je važno najpre isključiti zdravstvene probleme, a zatim posmatrati ponašanje psa i situacije u kojima se incidenti dešavaju.
Medicinski razlozi zbog kojih pas može početi da mokri u stanu
Pre nego što se posumnja na neposlušnost, treba proveriti da li je prisutan medicinski problem. Infekcije urinarnog trakta, problemi sa bubrezima, dijabetes ili upale mogu dovesti do naglog i češćeg mokrenja. Analiza urina ili krvi daje jasnu sliku o tome da li pas ima zdravstveni problem zbog kog ne može da trpi. Ako je medicinski razlog prisutan — problem nije ponašajni, već realna fizička tegoba.

Medicinski pregled pomaže da se isključe infekcije mokraćnih puteva
Kada je u pitanju ponašanje: dominacija, obeležavanje i privlačenje pažnje
Kod polno zrelih pasa mokrenje može biti i obeležavanje teritorije. To se posebno javlja kod mužjaka koji nisu sterilisani.
Ponekad pas piški po stanu jer je:
- uznemiren
- ljubomoran
- želi da privuče pažnju
- oseća nesigurnost
- testira granice u odnosu sa vlasnikom
Ako pas shvati da mokrenjem dobija reakciju — čak i negativnu — može nastaviti da to koristi kao alat za privlačenje pažnje.

Odrasli mužjaci često obeležavaju prostor kad se osećaju nesigurno.
Zašto ne smete kažnjavati psa kada piški po stanu
Kažnjavanje pogoršava problem. Pas tada mokrenje povezuje sa strahom i napetošću. Umesto da razume da je ponašanje neželjeno, on shvata da je mokrenje način da pokrene interakciju s vlasnikom i da izazove reakciju.
Ignorisanje je mnogo efikasnije, jer pas tada ne dobija ništa zauzvrat. Samo tiho očistite bez kontakta, a pozitivno nagradite svaki put kada obavi nuždu napolju.
Kako rešiti problem i pomoći psu da se vrati starim navikama
Da biste sprečili da pas i dalje piški po stanu:
- prvo isključite medicinski problem
- razmotrite sterilizaciju (ako nije urađen)
- uvedite jasnu rutinu šetnji i obavljanja nužde
- smanjite emocionalne okidače (promene, stres, dolazak novih ljubimaca)
- redovno čistite mesta gde je pas mokrio enzimskim sredstvima
- ne kažnjavajte ga, već nagrađujte uspehe
Doslednost i miran pristup su ključni da se navike stabilizuju, a to možete postići PRIRUČNIKOM.
od strane Saša Riess | 20.11.25. | Komunikacija i ponašanje
Kada pas ostane sam kod kuće i počne da plače, zavija, grebe vrata ili uništava stvari, mnogi vlasnici pomisle da je to samo “razmaženost”. Međutim, u većini slučajeva, iza ovakvog ponašanja stoji separaciona anksioznost — duboki strah psa da će ostati napušten ili da se vlasnik neće vratiti.
Ovaj problem nije retkost, ali je često pogrešno shvaćen. Vlasnici iz najbolje namere počnu da žrtvuju svoj život, ne izlaze iz kuće, prilagođavaju svaki plan psu i veruju da ga time čuvaju. Ali upravo tada nesvesno pogoršavaju problem.
Zašto prevelika žrtva šteti psu
Psi koji pate kada ostanu sami nisu samo “tužni”. Oni su anksiozni — i ta anksioznost se pojačava svaki put kada vide da se njihov strah “isplatio”.
Kada vlasnik:
- ne izlazi iz kuće,
- brzo se vraća jer pas plače,
- izbegava obaveze da ga “ne bi ostavljao”,
- sve planove podređuje psu
pas zapravo dobija poruku:
“U pravu si da se plašiš. Svet bez mene je opasan.”
A to je upravo suprotno od onoga što mu je potrebno.
Psi ne žele da se mi žrtvujemo za njih. Oni žele stabilnog, mirnog, sigurnog vlasnika koji im pokazuje da je odlazak normalan i da je povratak siguran.
Šta razlikuje sigurnog psa od anksioznog psa
Psi koji imaju sigurnu afektivnu vezanost mogu da ostanu sami zato što:
- znaju da se vlasnik vraća,
- osećaju da su u stabilnoj rutini,
- veruju da nisu odgovorni za vlasnika,
- osećaju da je dom bezbedno mesto.
Takav pas možda malo uzdahne kada izađete — ali brzo se smiri, legne i čeka.
Suprotno tome, pas sa separacionom anksioznošću:
- panično plače ili zavija,
- piški ili kaki u kući,
- grize sve što nađe,
- pokušava da pobegne,
- grebe vrata dok ne povredi šape,
- drhti, cvili, šeta u krug.
To nisu „loše navike“.
To je panika — stanje u kojem pas veruje da ste zauvek nestali.
Kako nastaje separaciona anksioznost
Najčešći razlozi su:
- prezaštićivanje psa (pas nikada nije naučen da bude sam),
- previše pažnje u pogrešnim trenucima,
- nekonzistentne rutine,
- trauma napuštanja ili promene doma,
- promena vlasnika,
- prevelika zavisnost od vlasnikove prisutnosti.
Ponekad je dovoljno nekoliko meseci pogrešnog ponašanja vlasnika da stvori obrazac koji se posle teško menja.

Uništavanje predmeta jedan je od čestih znakova separacione anksioznosti.
Kako da pomognete psu da ostaje sam bez stresa
Dobra vest: većina pasa može da se rehabilituje.
Evo najvažnijih koraka:
1. Uvedite kratke odlaske bez dramatike
Bez pozdrava, bez maženja, bez dugih priprema — samo izađite.
Vratite se posle minut ili dva.
2. Ignorišite preterano emotivne reakcije
Pojačavanje panike pažnjom čini je gorom.
3. Pustite psa da se odmara pre izlaska
Umeren umor smanjuje anksioznost.
4. Napravite rutinu odlazaka
Psi vole predvidljivost — donosi im osećaj sigurnosti.
5. Ostavite mu nešto da radi
Punjen kong, interaktivne igračke, mirisne igre.
6. Učite ga samostalnosti dok ste kod kuće
Ako vas pas prati u stopu, on već stvara problem.
Uvedite kratke vežbe „ostani“ i odvajanja u drugoj sobi.
7. Ne vraćajte se zato što plače
To pojačava strah.
Vratite se kada se smiri — makar na sekund.
Jedna važna istina koju svaki vlasnik treba da zna
Pas koji plače kada ostane sam nije razmažen.
On je uplašen.
Ali pas koji ne ume da ostane sam nije srećan — on je zavisan.
A zavisnost nikada nije ljubav.
Ljubav je sigurnost, poverenje i sloboda da pas može da ostane sam, znajući da ćete se vratiti.
I upravo to je vaš najveći poklon njemu: da bude stabilan i siguran, čak i kada vas nema.
Ne propustite besplatan priručnik koji će vam pomoći da uredite svoj odnos sa psom.
Pridružite se Viber grupi Pure Love and Harmony
od strane Saša Riess | 01.11.25. | Komunikacija i ponašanje
Mnogi vlasnici se pitaju zašto njihov pas sve liže, skače na ljude ili pokazuje agresiju prema drugim psima. Odgovor se često krije u nedostatku sigurnog odnosa i poverenja između psa i vlasnika. Kada ljubimac nema stabilnu emocionalnu vezu, oseća potrebu da sam brani i sebe i svog čoveka, a to često dovodi do problema u ponašanju.
Izgradnja poverenja i pravilna socijalizacija ključni su za rešavanje ovih situacija. Pas koji se oseća sigurno i zna da mu je vlasnik oslonac, neće imati potrebu da reaguje burno na svaki podražaj iz okoline.
Zašto pas liže i napada?
Kada pas stalno liže ili skače, to je njegov način da traži pažnju, sigurnost ili da kanališe nervozu. Ako uz to pokazuje agresivnost prema drugim psima ili ljudima, uzrok leži u nesigurnosti. On misli da mora da zaštiti vlasnika od svega oko sebe, jer nema poverenja da je čovek taj koji vodi i kontroliše situaciju.
Reakcije na strah kod pasa
Kao i ljudi, i psi imaju tri osnovne reakcije na strah:
- Bekstvo – pas pokušava da pobegne iz situacije, ali često nema gde.
- Zamrzavanje – pas se ukoči i ostaje nepomičan u nadi da će neprijatnost proći.
- Agresija – kada ne može da pobegne ili se zamrzne, pas bira napad kao poslednju opciju.
Agresivnost, lajanje i napadi na druge pse ili ljude nisu znak „zla“ u psu, već rezultat straha i nesigurnosti.

Lizanje šapa često je znak nesigurnosti i anksioznosti kod pasa.
Odnos vlasnika i psa kao ključ
Način na koji pas reaguje zavisi isključivo od kvaliteta veze sa vlasnikom. Ako pas oseća da je sam u suočavanju sa svetom, razvija obrasce ponašanja poput lajanja na sve što se kreće ili napadanja drugih pasa. Kada, međutim, razvije sigurno afektivno vezivanje sa svojim čovekom, postaje smireniji i uči da mu ne treba agresija da bi se osećao bezbedno.
Kako rešiti problem ponašanja?
- Doslednost i strpljenje – pas mora znati da vlasnik vodi situaciju.
- Rituali i rutina – hranjenje, šetnja i igra uvek u isto vreme smiruju psa.
- Nagrađivanje – pozitivno ponašanje uvek nagradite, jer pas uči kroz ponavljanje.
- Socijalizacija – postepeno upoznavanje sa drugim psima i ljudima u kontrolisanim uslovima.
Poverenje kao temelj srećnog psa
Problemi poput lizanja svega, napadanja ili agresije nisu nepobedivi – oni su samo signal da pas traži sigurnost. Kada razvijete poverenje, pružite mu strukturu i naučite ga da se osloni na vas, vaš ljubimac će se smiriti i postati srećan, privržen član porodice.
O problemima ponašanja pasa više možete pročitati u priručniku.
Pridružite se Viber grupi Pure Love and Harmoni