Odnos ljudi i pasa često je ogledalo naših ličnih stavova, strahova i kulturnih obrazaca. Razlike u mišljenjima, ukusima i vrednostima ne moraju biti problem – ali postaju opasne onda kada zbog njih stradaju psi.
Zašto se ljudi ne slažu – čak ni oko psa?
Razlike u tome šta nam se dopada nisu slučajne. One proizlaze iz karaktera, ličnih iskustava i načina na koji doživljavamo svet.
Kada biramo psa, često ne biramo biće – već sliku.
Neko kaže: „Ne volim crne pse.“
Drugi: „Vidi ima ogromnu dlaku“
Treći kaže: „Pogledaj ovog, baš je lep.“
I tu ne postoji ispravno i pogrešno. Postoji samo razlika.
Različito mišljenje nije napad
Ne možemo se ljutiti na nekoga zato što njegovo mišljenje ne odgovara našem pogledu na svet. To ne znači da je neko u pravu ili u krivu – već da ljudi svet posmatraju kroz različite filtre.
Problem nastaje onda kada se te razlike koriste kao opravdanje za loše postupke prema psima.
Paradigma koja daje rezultate
Postoji način razmišljanja i rada sa psima koji, kada se dosledno primenjuje, daje rezultate:
- psi ne prestaju da jedu
- psi ne završavaju na ulici
- psi se ne odbacuju
- psi i ljudi žive stabilnije i mirnije zajedno
Ako nešto daje rezultat, zašto bi to bilo pogrešno samo zato što se ne uklapa u trenutno dominantno mišljenje da je pas „opasan“ ili „problematičan“?
Autofagija kod pasa: Prirodni mehanizam oporavka

Pas je životinja koja najviše trpi zbog čoveka
Ko zaista pati u odnosu čovek–pas?
Ne postoji nijedna životinja pored koje čovek toliko pati kao pored psa.
Ali isto tako – ne postoji nijedna životinja koja toliko pati zbog čoveka.
Pas je jedina životinja koja je u potpunosti vezana za čovekove odluke, strahove, projekcije i neznanje.
I upravo zato, odgovornost je uvek na nama.
Kada bismo promenili pogled, promenila bi se i sudbina pasa
Različitost mišljenja nije problem.
Problem je kada zbog naših stavova, estetskih kriterijuma ili strahova – pas plaća cenu.
Ne propustite besplatan priručnik koji će vam pomoći da uredite svoj odnos sa psom.
View this post on Instagram