od strane Saša Riess | 28.12.25. | Komunikacija i ponašanje
Uzimanje kosti ili hrane od psa često deluje kao sitnica, ali način na koji to radimo može dugoročno da utiče na poverenje, sigurnost i ponašanje psa. Posebno je važno znati kako uzeti kost od psa koji se igra, a da se pritom ne stvori stres, strah ili agresija.
Zašto psu ne treba direktno uzimati kost?
U principu, psu ne treba uzimati kost ili hranu dok jede ili se igra, osim ako postoji realna opasnost – na primer kada kost postane suviše mala i postoji rizik od gušenja.
Direktno oduzimanje:
- aktivira instinkt čuvanja resursa
- narušava osećaj sigurnosti
- može da stvori uslov za kasniju agresiju
Pas ne razume „ja ti ovo uzimam jer je opasno“. On razume samo da mu je nešto oduzeto dok mu je bilo važno.
Kada ipak moramo da uzmemo kost?
Postoje situacije kada je bezbednost važnija od pravila:
- kost je postala previše mala
- pas može da se zagrcne
- uskoro izlazite iz kuće
- pas kost nosi na nebezbedno mesto
Tada je važno kako to uradite, a ne samo šta radite.
Kako uzeti kost od psa – ispravan način
Najvažnije pravilo glasi:
Ne uzimate kost od psa. Uzimate kost koju je pas napustio.
Korak po korak:
- Pas se igra ili jede kost.
- Druga osoba (ili vi, sa distance) pozove psa i skrene mu pažnju.
- Pas sam napusti kost i ode ka osobi koja ga zove.
- Dok se pas bavi nečim drugim, vi uklonite kost.
Na taj način:
- pas nije doživeo gubitak
- nije branio resurs
- nije naučio da mora da se suprotstavi

Kost se ne oduzima – uklanja se kada je pas napusti.
Da li pas treba da dobije nagradu?
Da, ali pažljivo.
Pas dobija nagradu zato što je otišao na drugo mesto, a ne zato što je „ostavio kost“. To je ključna razlika.
Ako pas poveže:
„Ako dođem kad me zovu – oduzeće mi kost“
onda smo napravili problem umesto rešenja.
Zato:
- nagrada je za dolazak
- kost se uklanja dok pas više ne razmišlja o njoj
- tema kosti se zatvara
Šta nikako ne treba raditi?
- Ne prilaziti psu dok žvaće i ne „testirati“ ga
- Ne govoriti „daj“ dok mu uzimate kost
- Ne zamenjivati kost nagradom ispred njegovog nosa
- Ne stvarati situaciju u kojoj pas mora da bira između vas i kosti
Takvi postupci uče psa da mora da brani ono što ima.
Poverenje se gradi u sitnicama
Način na koji uzimate kost danas, može odlučiti da li će pas sutra:
- mirno pustiti stvar
- zarežati
- pobeći
- ili pokazati agresiju
Zato je važno da pas nauči da čovek ne ugrožava njegove resurse, već da donosi sigurnost.
Sasha Riess Pure Love & Harmony –100% prirodni aktivni sastojci: hranljiva aloja, izdašna jojoba, raskošna lavanda, vrhunska izvorska voda, bogata mineralima iz drevnog evropskog skrivenog mora.
Pridružite se Viber grupi Pure Love and Harmony
od strane Saša Riess | 25.12.25. | Komunikacija i ponašanje
Loš uticaj na psa često nije posledica namerne grubosti, već nesvesnog prenošenja emocija, trauma i unutrašnjih konflikata vlasnika. Psi ne razumeju reči kao ljudi, ali duboko osećaju emocionalno stanje osobe sa kojom žive. Kada pas postane mesto za pražnjenje naših nerazrešenih problema, posledice se neminovno vide na njegovom ponašanju.
Kada pas postane emocionalni oslonac
Mnogi vlasnici nesvesno projektuju svoje traume na psa. Razgovaraju sa njim kao sa terapeutom, poveravaju mu svoje probleme i očekuju razumevanje. Pas ne odgovara rečima, ali preuzima emocionalni teret koji mu ne pripada.
Ovakav odnos ne leči čoveka, ali duboko opterećuje psa.
Prenošenje trauma sa generacije na generaciju
Ako je osoba odrasla u okruženju nasilja, emocionalne hladnoće ili manipulacije, vrlo često iste obrasce, u blažem obliku, prenosi na psa. Možda nema fizičkog nasilja, ali postoji kontrola, emocionalni pritisak, pasivna agresija ili stalna napetost.
To je loš uticaj na psa koji se često ne prepoznaje na vreme.

Psi osećaju unutrašnje konflikte svojih vlasnika
Kako pas pokazuje da nosi vaš teret
Psi jasno signaliziraju kada su pod emocionalnim pritiskom:
- stalna napetost ili povučenost
- hipervezanost za vlasnika
- strah bez jasnog povoda
- problemi sa varenjem ili kožom
- neobjašnjiva agresija ili apatija
To nisu „loši psi“, već psi koji nose emocije koje nisu njihove.
Ljubav nije projekcija
Ako ne znamo drugačije da volimo osim kroz kontrolu, strah ili bol, pas postaje žrtva naših obrazaca. Ljubav prema psu ne znači da mu prenosimo svoje rane, već da preuzmemo odgovornost za sopstveno stanje.
Pas nije terapija. Pas je biće koje reaguje na istinu koju živimo.
Prepoznavanje da imate loš uticaj na psa zahteva iskren pogled u sebe. On ne traži savršenog vlasnika, već stabilnog čoveka. Kada vi počnete da nosite svoje emocije, pas će prvi pokazati olakšanje.
Pridružite se Viber grupi Pure Love and Harmony
Ne propustite besplatan priručnik koji će vam pomoći da uredite svoj odnos sa psom.
od strane Saša Riess | 23.12.25. | Komunikacija i ponašanje
Grickanje ruku, odeće ili kože često zbunjuje vlasnike, ali važno je znati da pas koji gricka ne pokazuje zloću, već pokušava da komunicira. Pitanje nije da li vas pas gricka, već kako i u kom kontekstu to radi.
Da li je grickanje igra ili problem?
Kod pasa, naročito mladih, grickanje je deo igre i regulacije stresa. Problem nastaje kada čovek nesvesno učestvuje u toj igri i dodatno je podstiče.
Guranje psa, smejanje, povlačenje ruke, uzvici poput „jaoj, nemoj“, zapravo:
- pojačavaju uzbuđenje
- podižu nivo stresa
- produžavaju ponašanje
Tada pas ne čuje poruku „ne“, već dobija signal da je igra u toku.
Kako pravilno reagovati kada pas gricka?
Kada pas počne da gricka, važno je reagovati mirno, jasno i dosledno.
Prvi korak – prekid igre
Lagano pomerite ruku i jasno recite:
„Au!“ ili „Ne.“
Bez vike, bez dodatnih reči, bez objašnjavanja. Time psu dajete signal da je granica pređena.
Šta ako pas nastavi da gricka?
Ako pas nastavi sa grickanjem uprkos upozorenju, sledi pravilo izolacije.
Pravilo 5 minuta
- Pas se mirno odvodi u drugu prostoriju
- Bez reči, bez ljutnje, bez kontakta
- Ostaje sam oko 5 minuta
Za psa, izolacija od grupe predstavlja najjaču poruku. To nije kazna u ljudskom smislu, već jasna informacija:
„Sa ovakvim ponašanjem ne pripadaš zajednici.“
Zašto izolacija deluje?
Pas je socijalno biće. Pripadnost grupi mu je važnija od svake fizičke kazne. Kada ga bez drame izdvojite:
- on povezuje ponašanje i posledicu
- vrlo brzo razume šta je neprihvatljivo
- uči granice bez straha
Pas ne „razmišlja“ ljudski, ali instinktivno razume isključenje iz zajednice.

Izolacija je poruka, ne kazna.
Šta nikada ne treba raditi?
- Ne udarati psa
- Ne vikati
- Ne objašnjavati
- Ne gurati ruku u usta
- Ne pretvarati sve u igru
Pas se ne uči pravilima kroz buku i haos, već kroz jasne rituale.
Grickanje kao poruka, ne neposlušnost
Važno je razumeti:
Psa ne vaspitavate kaznom, već pravilima pripadnosti.
Pas koji zna gde pripada, nema potrebu da testira granice zubima.
Ne propustite besplatan priručnik koji će vam pomoći da uredite svoj odnos sa psom.
od strane Saša Riess | 22.12.25. | Komunikacija i ponašanje
U prirodi ne postoji ništa slučajno — pa ni majčinski instinkt kod pasa.
Ženka psa ima poseban, vremenski ograničen „unutrašnji sat“, koji joj omogućava da čuje specifičan, visokofrekventni plač svojih štenaca — ali samo u tačno određenom periodu.
Taj zvuk ne može da čuje pre porođaja.
Ne može da ga čuje ni 13 dana nakon porođaja.
I to nije emocionalna odluka — već čista fiziologija.
Posebna frekvencija koju majka čuje samo kratko
Nakon završetka porođaja, kod ženke se „uključuje“ poseban slušni mehanizam.
Možemo ga opisati kao biološki filter, koji joj omogućava da registruje samo jednu vrlo specifičnu frekvenciju — vapaj njenih beba.
To je zvuk koji:
- pokreće momentalnu reakciju,
- aktivira nošenje, lizanje, grejanje,
- osigurava preživljavanje štenaca.
Ako štene ispadne iz gnezda ili se udalji, majka će reagovati isključivo na zvuk.
Ako ga vidi, ali ne čuje taj specifičan plač, fiziološki ne može da reaguje.
Odgajivači to dobro znaju:
nije u pitanju „nemar“, već biološko ograničenje.
Zašto ta sposobnost nestaje posle 13 dana?
Otprilike između 10. i 13. dana, štenci:
- otvaraju oči,
- počinju da čuju,
- postaju svesniji okruženja.
U tom trenutku, njihov opstanak više ne zavisi isključivo od majčinog momentalnog reagovanja na zvuk.
Ne vodite pse u šetnju ako to ne vole: Emotivna upletenost

Otvaranje očiju i sluha menja odnos majke i štenaca.
Zato se dešava sledeće:
- specifična frekvencija nestaje,
- majčin „slušni filter“ se gasi,
- instinkt zaštite prelazi u druge oblike ponašanja.
Majka ih tada više ne „čuje“ kao bespomoćne bebe, već počinje nova faza odnosa.
Priroda ne greši – samo menja uloge
Od tog trenutka:
- gase se neki instinkti,
- bude se drugi,
- dinamika odnosa se menja.
Štenci postaju aktivniji, samostalniji, otporniji.
Majka više nije produžetak njihovog nervnog sistema — već vodič koji ih polako priprema za odvajanje.
To nije odbacivanje.
To je precizno tempirana evolucija.
Ne propustite besplatan priručnik koji će vam pomoći da uredite svoj odnos sa psom.
od strane Saša Riess | 18.12.25. | Komunikacija i ponašanje
Graditi poverenje sa psom ne znači uvek maziti ga i igrati se s njim. Pravo poverenje se vidi u trenucima kada pas mora da doživi nešto što ne voli – sečenje noktiju, pranje šapa ili negu tela. Upravo tada način na koji se ponašamo odlučuje da li gradimo stabilan odnos ili stvaramo otpor i stres.
Kako graditi poverenje sa psom kada mu nešto ne prija
Kada treba da radite psu nešto za šta znate da mu nije prijatno, važno je da vi priđete psu, a ne da ga zovete. Poziv psa da dođe, a zatim da doživi neprijatnost, može ozbiljno narušiti poverenje i kasnije pokvariti njegov dolazak na poziv.
Pripremite sve unapred: makazice, peškir, nagradu. Priđite psu mirno, bez najave i bez priče. Uzmite ga nežno i odlučno. Pas tada ne ulazi u stanje iščekivanja i straha, jer nema verbalnog “hajpa” koji mu govori da se sprema nešto loše.
Zašto tišina gradi poverenje sa psom
Mnogi vlasnici prave istu grešku: pričaju psu dok mu rade nešto neprijatno.
„Bravo“, „srce“, „biće sve u redu“ – iako zvuči nežno, ovo povećava napetost.
Tišina psu šalje jasnu poruku: ovo je normalna stvar, ništa dramatično se ne dešava.
Smirenost i kratko trajanje procedure pomažu psu da ne razvije negativnu emocionalnu reakciju.
Sečenje noktiju i poverenje sa psom
Sečenje noktiju je jedan od najčešćih razloga gubitka poverenja. Umesto da seku sve nokte odjednom, mnogo je zdravije raditi postepeno.
- Jedan nokat
- Kratka pauza
- Nagrada
- Kraj
Sutradan još jedan nokat. Nigde se ne žuri. Pas je sa tim noktima živeo mesecima ili godinama – može još nekoliko dana. Ovim pristupom gradite poverenje sa psom bez stvaranja traume.

Tišina i doslednost pomažu psu da prihvati neprijatne radnje
Pranje šapa bez narušavanja poverenja
Isto pravilo važi i za pranje šapa. Ne zovite psa da dođe da biste mu oprali šape. Priđite vi njemu. Bez reči. Bez objašnjavanja. Brzo, nežno i jasno.
Kod štenaca je ovo posebno važno jer je njihov mozak još uvek izuzetno plastičan. Način na koji sada dožive negu može odrediti njihov odnos prema tim situacijama za ceo život.
Nagrada dolazi posle, ne tokom
Nagrada treba da dođe posle završetka, a ne tokom samog procesa. Tako pas povezuje mirno prihvatanje situacije sa pozitivnim ishodom, a ne sa konstantnim emocionalnim uzbuđenjem.
Poverenje sa psom se ne gradi rečima, već doslednim, smirenim ponašanjem.
Pridružite se Viber grupi Pure Love and Harmony
Ne propustite besplatan priručnik koji će vam pomoći da uredite svoj odnos sa psom.
od strane Saša Riess | 17.12.25. | Komunikacija i ponašanje
Anksioznost kod pasa nije slučajnost i nije nešto što se „samo desi“. Ona ne pada s neba, već se gradi kroz svakodnevnu dinamiku koju pas ima sa svojim vlasnikom – kroz ton glasa, ritam doma, emocije koje izgovorimo i još više one koje krijemo.
Mnogi vlasnici misle da su sve uradili „po pravilima“, a onda se iznenade kada njihov pas počne da drhti, beži, cvili, ili se povlači u sebe. Međutim, problem skoro nikada nije u psu. Problem nastaje u onome što pas oseća od nas, čak i kada mi sami to ne osećamo svesno.
Zašto psi postaju anksiozni u modernom okruženju
Zamislite mladog vuka u prirodi: ako njegova majka panično trči, beži i gubi kontrolu — šta će mali vuk pomisliti?
„Ovde je opasno. Bežim.“
Isto radi i vaš pas.
Kada je vlasnik emocionalno nestabilan, nesiguran, napet ili sakriva svoje strahove iza „sve je u redu“ maske, pas ne čuje reči.
Pas čuje srce.
Čuje dah.
Vidi telo.
I donosi zaključak:
„Ako se moj čovek ovako ponaša, svet mora biti opasan.“
Tada nastaje anksiozni obrazac.
Najčešće greške vlasnika koje stvaraju anksioznog psa
1. Stavljamo psa u emocionalnu ulogu deteta
Izgovori poput:
– „Ti si moje sve“
– „Ti si moje dete“
– „Bez tebe ne mogu“
Za psa nisu izrazi ljubavi, već ogromno opterećenje.
Pas tada dobija poruku:
„Ja sam odgovoran za tvoje emocionalno stanje.“
To nijedno biće ne može da izdrži.
2. Pas postane nosilac naše potisnute anksioznosti
Mnogi ljudi tvrde:
„Ma ja nisam anksiozan.“
A pas drhti.
Pas beži.
Pas reaguje panično na zvuke.
Zašto?
Jer potisnuta anksioznost nije nestala — samo je prešla u psa.

Kada psu nametnemo svoje emocije, stvaramo teret koji on ne zna kako da nosi
3. Prezaštićivanje psa
„Nemoj tamo, opasno je!“
„Pazi, pazi, pazi!“
Stalno upozoravanje šalje poruku:
„Svet je pun opasnosti. Ni ja te ne mogu zaštititi.“
Rezultat?
Pas postaje hipervigilantan, napet i stalno u pripravnosti.
4. Nedosledne granice
Kada danas nešto sme, a sutra ne sme, pas nema strukturu koja stvara sigurnost.
Nedoslednost je tihi izvor hronične anksioznosti.
5. Pas služi kao ventil za naše emocije
Mnogi vlasnici kažu psu ono što ne smeju reći partneru, roditelju ili šefu.
Pas to prima, ne razumejući da su to naše reči, a ne njegova odgovornost.
Šta izbegavati da ne biste stvorili anksioznog psa
- Preterano grljenje i emocionalno „lepjenje“
- Uloga psa kao deteta, partnera ili emotivne podrške
- Prezaštitničko ponašanje
- Nedosledna pravila
- Neregulisane emocije pred psom
- Preterana očekivanja od psa („ti si sve što imam“)
- Potiskivanje straha umesto rada na sebi
Kako pomoći psu da živi mirnije i stabilnije
Ne savršenog čoveka.
Ne beskrajnu pažnju.
Ne emocionalno obožavanje.
Pas treba:
- stabilnog vlasnika
- jasna pravila
- mirnu energiju
- rutinu
- odgovornost, ne dramatiku
- prostor da bude pas
- osećaj da je neko drugi zadužen za sigurnost
Kada je vlasnik centriran, pas ne mora da preuzima tu ulogu.
I tada anksioznost nestaje kao posledica.
Ne propustite besplatan priručnik koji će vam pomoći da uredite svoj odnos sa psom.
Ne propustite ni jedan članak – pridružite se Pure Love and Harmony